Na turskom vojnom poligonu Seferihisar nedaleko od Izmira održana je vježba bojevog gađanja EFES-2026, kojoj su prisustvovali brojni vojni posmatrači. Glavnu ulogu na ovoj vježbi imao je turski jurišni helikopter T129 Atak, demonstrirajući sposobnost generisanja brze i precizne vatrene moći na zahtjevnom obalnom području.

T129 Atak predstavlja jedan od najvažnijih proizvoda moderne turske vojne industrije i ključni element transformacije vazdušnih borbenih sposobnosti te zemlje. Kombinacija visoke pokretljivosti, snažnog naoružanja, napredne elektronike i prilagođenosti za operacije u zahtjevnim uslovima omogućila mu je značajnu operativnu vrijednost na terenu.

Iako ne pripada kategoriji teških jurišnih helikoptera, T129 se do sada pokazao kao efikasna i relativno ekonomična platforma za asimetrične sukobe, protivpobunjeničke operacije i blisku vazdušnu podršku. Njegov razvoj ilustruje rastuću sposobnost Turske da samostalno proizvodi kompleksne borbene sisteme i konkuriše na međunarodnom tržištu vojne tehnologije.

T129 Atak pokazao je svoje moći i na izložbi u Parizu 2019. godine (Foto: Wikimedia Commons / Autor: Wikimedia Commons - New York-air)

Saradnja Turske i Italije

Helikopter je nastao kao turski odgovor na potrebu za modernim borbenim vazduhoplovom sposobnim za protivtenkovske operacije, blisku vazdušnu podršku i oružano izviđanje. Konstruisan je u saradnji turske kompanije Turkish Aerospace i italijanske firme AgustaWestland, koja danas posluje unutar korporacije Leonardo, pri čemu je kao osnova poslužio italijanski model A129 Mangusta.

Projektili UMTAS su samo dio naoružanja Ataka (foto: Wikimedia Commons / Autor: Wikimedia Commons - MilborneOne)

Turska je početkom 2000-ih pokrenula program modernizacije vojnog vazduhoplovstva da bi smanjila ovisnost o stranim dobavljačima. Ugovor za razvoj helikoptera potpisali su 2007. godine, prvi prototip je poletio 2009. godine u Italiji, dok je operativna upotreba započela 2014. godine u sastavu turskih kopnenih snaga.

Iako se T129 temelji na italijanskoj platformi, riječ je o značajno modificiranoj letjelici koja uključuje turske elektronske sisteme, senzore, sisteme za upravljanje vatrom i domaće vođene projektile. Time je zvanična Ankara razvila platformu prilagođenu svojim operativnim zahtjevima, posebno za djelovanje u planinskim područjima jugoistočne Anatolije te tokom prekograničnih operacija u Siriji i Iraku.

Izuzetne manevarske sposobnosti

T129 Atak je konstruisan kao dvomotorni helikopter s tandemskim rasporedom posade, pri čemu pilot sjedi u stražnjem dijelu kabine, a operater naoružanja u prednjem. Takav raspored smanjuje frontalnu siluetu i povećava preglednost bojišta, što je standard za savremene jurišne letjelice. Pokreću ga dva turbovratilna motora LHTEC CTS800-4A, svaki sa 1.373 konjske snage, što mu omogućava optimizaciju za operacije u uslovima visokih temperatura i velikih nadmorskih visina.

Letjelica postiže maksimalnu brzinu od 281 kilometar na sat, uz domet od 560 kilometara i autonomiju leta od tri sata. Maksimalna poletna masa iznosi nešto više od pet tona, dok osnovno naoružanje čini trocijevni top kalibra 20 milimetara, smješten u pokretnoj kupoli ispod nosa. Osim topa, helikopter nosi protivoklopne projektile UMTAS/L-UMTAS, laserski navođene rakete Cirit kalibra 70 milimetara te projektile vazduh-vazduh Stinger za samoodbranu.

Prvi primjerak Ataka na premijeri u britanskom Farnboroughu 2014. godine (Izvor: Wikimedia Commons / Autor: Wikimedia Commons - MilborneOne)

Letjelica posjeduje napredne elektrooptičke sisteme i sistem ciljanja HUNTER koji je integrisan s kacigom pilota, što ubrzava reakciju tokom borbe. Turske oružane snage koristile su T129 u brojnim operacijama protiv kurdskih militantnih grupa i tokom vojnih intervencija u Siriji. Pored domaće upotrebe, ostvaren je i izvozni uspjeh na Filipinima i u Nigeriji, čime je država ojačala položaj na tržištu.

Program ipak ima i određene slabosti jer letjelica koristi motore američko-britanske proizvodnje, pa izvoz podliježe dozvolama Sjedinjenih Američkih Država, što je potaknulo Tursku na razvoj vlastitog motora. Iz perspektive NATO-a, performanse helikoptera na vježbi EFES-2026 imaju stratešku vrijednost za jugoistočno krilo Saveza, gdje geografski položaj Turske na sjecištu Crnog mora, istočnog Mediterana i Balkana osigurava mobilnu borbenu snagu sposobnu za brzo raspoređivanje u kriznim regijama.

Izvor: Tportal