Da Edin Džeko igra za neku veću fudbalsku naciju, ovo ne bi bio tek njegov drugi nastup na turniru. Ali 12 godina nakon što Bosna i Hercegovina u Brazilu nije uspjela proći grupnu fazu, sada 40-godišnji napadač i njegova zemlja vraćaju se na najveću svjetsku pozornicu, piše DW.

Iako je Bosna i Hercegovina, koja je stekla nezavisnost 1992. godine, do sada nastupila na samo jednom Svjetskom prvenstvu, a nikada se nije plasirala na Evropsko prvenstvo, Džeko je za svoju domovinu odigrao nevjerovatnih 148 utakmica i postigao 73 gola.

Odrastanje u opkoljenoj prijestolnici

Ta nezavisnost plaćena je visokom cijenom, jer je zemlja bila uvučena u jedan od ratova koji su uslijedili nakon raspada bivše Jugoslavije. Glavni grad, Sarajevo, bio je posebno teško pogođen, preživjevši skoro četiri godine opsade od strane Jugoslovenske narodne armije i novoformirane vojske bosanskih Srba, koja je držala brda oko grada. Između 1992. i 1995. godine, samo u Sarajevu je od granatiranja i snajpera ubijeno više od 10.000 ljudi, uglavnom civila.

Džeko je imao šest godina kada je izbio rat, a tokom opsade, šutiranje lopte po ulicama sve više razrušenog glavnog grada bilo je dobrodošao spas od stvarnosti.

"Naš dom je bio uništen, pa smo morali da se preselimo kod nane i dede. Cijela porodica je živjela tamo pod jednim krovom, možda 15 ljudi natiskanih u stan od 35 kvadrata", ispričao je Džeko za britanski list The Mail 2011. godine o svom ratnom iskustvu.

"Bio je to stalan stres i briga da se nešto ne desi ili da ne stigne vijest da je neko koga poznajemo ubijen. Bio sam mali i često sam plakao od straha. Svaki dan su se čuli pucnji, a izgubili smo prijatelje, pa čak i neke rođake."

Od Sarajeva do Wolfsburga i dalje

Svoj razvoj nastavio je u akademiji jednog od dva velika gradska kluba, FK Željezničar. Tamo je 2003. godine debitovao kao profesionalac u prvoj ligi Bosne i Hercegovine, ali to je bio tek početak njegove inostrane karijere. Njegov prvi trener, koji je igrom slučaja bio Čeh, ubijedio je FK Teplice da ga dvije godine kasnije dovede za navodnih 25.000 eura (28.870 dolara).

Tamo je privukao pažnju njemačkog trenera Felixa Magatha, koji je Džeka doveo u Wolfsburg u ljeto 2007. godine, iste godine kada je debitovao i za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Upravo je u Wolfsburgu procvjetao. Zajedno s Grafiteom činio je najproduktivniji napadački dvojac u istoriji Bundeslige, postigavši ukupno 54 gola (28 Grafite, 26 Džeko), čime su predvodili klub do njegove jedine titule prvaka 2009. godine.

Do tada je "Bosanski dijamant", kako ga je prozvao lokalni komentator, bio želja vrhunskih klubova širom Evrope. Osvajao je titule sa Manchester Cityjem i Interom, a imao je i uspješne periode u Romi i Fenerbahčeu, prije nego što se prošle sezone vratio u italijansku Seriju A, potpisavši za Fiorentinu. Do tog trenutka je sakupio 369 golova u 856 utakmica u svim takmičenjima za svoje različite klubove.

Povratak u Njemačku

U 39. godini, nakon što je postigao samo jedan gol u pet utakmica Konferencijske lige za Fiorentinu i nijedan u 11 nastupa u Seriji A, činilo se da se njegova duga karijera bliži kraju. U decembru, frustrirani Džeko počeo je tražiti novi klub – onaj u kojem će ponovo imati redovnu minutažu.

To se poklopilo s trenutkom kada je njemački drugoligaš Schalke tražio pojačanje kako bi povećao šanse za povratak u prvu ligu. Njihov trener, rođen u Bosni, Miron Muslić, koji je kao dijete s roditeljima pobjegao od rata, jedva je mogao vjerovati svojoj sreći kada je saznao da je Džeko spreman na veliko smanjenje plate kako bi igrao u nižem rangu. Zapravo, Džeko je bio toliko željan igre da je odbio ponudu Schalkea da pošalju avion po njega, jer je već sam rezervisao komercijalni let za Njemačku.

Samo nekoliko dana nakon dolaska, Džeko se vratio u svoju prepoznatljivu plavo-bijelu opremu – tradicionalne boje ne samo Schalkea, već i njegovog prvog kluba Željezničara, kao i reprezentacije BiH. Ulazeći s klupe, postigao je svoj prvi od ukupno šest golova u drugom dijelu sezone, pomogavši Schalkeu da osigura promociju samo nekoliko sedmica nakon svog 40. rođendana.

"Osvojio sam dosta titula tokom karijere. Ali nikada nijednu nismo proslavili kao ovu ovdje u Schalkeu", rekao je Džeko nakon toga za klupsku stranicu. "Od prvog dana sam govorio da Schalkeu mjesto u Bundesligi."

'Savršenih nekoliko mjeseci'

Sve to vrijeme, Džeko je ostao kapiten reprezentacije, odlučan da se plasira na još jedno Svjetsko prvenstvo – što se činilo izuzetno malo vjerovatnim kada je u aprilu 2024. još jedna bosanska legenda, Sergej Barbarez, preuzeo kormilo "Zmajeva". Od Barbareza se nije očekivalo mnogo, s obzirom na činjenicu da, iako je trenersku licencu završio godinama ranije, nije imao apsolutno nikakvog iskustva u toj ulozi.

Ali Barbarez, i sam sjajan bundesligaški napadač iz 1990-ih i 2000-ih, imao je način da inspiriše uglavnom mladu bosansku ekipu do uspjeha kakav nije viđen više od jedne decenije, iznenadivši Italiju u baražu za plasman u Sjevernu Ameriku. Džeko je bio ogroman dio te kampanje.

"Želio sam pomoći da se klub (Schalke) vrati tamo gdje pripada", rekao je. "Činjenica da sam se s reprezentacijom Bosne i Hercegovine plasirao i na Svjetsko prvenstvo učinila je proteklih nekoliko mjeseci savršenim. Donio sam apsolutno ispravnu odluku."

Čini se da je Edinu Džeku prešlo u naviku da donosi ispravne odluke tokom svoje duge karijere. Gledati ga kako odlazi na svoje posljednje Svjetsko prvenstvo izdvaja se kao jedna topla, pozitivna priča na turniru koji uglavnom puni naslovnice iz pogrešnih razloga.