Visoka predstavnica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Kaja Kallas predsjedavat će danas napetom sastanku ministara vanjskih poslova u Luksemburgu. Bivša estonska premijerka suočit će se s ozbiljnim kritikama nakon što su i njena uloga na čelu evropske diplomatije i sama arhitektura diplomatskog sistema Unije dovedene u pitanje od strane ključnih država članica.

Sve je počelo u Parizu. Interni dokument povezan s francuskom vladom traži temeljitu reformu diplomatskog sistema zajednice. Među ponuđenim opcijama nalazi se raspon rješenja od jačanja same Kallas, pa do smanjenja ili preraspodjele nadležnosti njene diplomatske službe, odnosno Evropske službe za vanjske poslove (EEAS). Predložene su tri opcije: potpuno podređivanje vanjske politike Evropskoj komisiji, prebacivanje funkcija diplomatske službe na Vijeće EU (države članice) ili osnaživanje uloge visoke predstavnice u sklopu šire reorganizacije, prenosi Bosna.hr pisanje španskog medija La Vanguardia.

Curenje dokumenta u javnost ogolilo je sve veće nezadovoljstvo unutar Unije radom vanjskopolitičke službe. Diplomate s kojima je razgovarao ovaj list ističu opći utisak da je Kallas potpuno fokusirana na oštru podršku Ukrajini protiv ruske invazije, dok istovremeno zapostavlja druge velike krize poput one u Gazi ili konflikta u Iranu. Čak se i u kontekstu podrške Kijevu neke njene ideje smatraju previše smjelim, poput neuspjelog plana da od država članica prikupi 40 milijardi eura za nabavku naoružanja.

Na teret joj se stavljaju i komplikovani odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, kao i nekoliko nesmotrenih izjava. Posljednji u nizu diplomatskih gafova dogodio se na nedavnom neformalnom sastanku ministara u Kipru. Govoreći o prijetnjama Vladimira Putina bombardovanjem Kijeva i zahtjevima Kremlja da strani diplomate napuste ukrajinsku prijestonicu, Kallas je pogrešno ustvrdila da su se Amerikanci povukli, iako oni zapravo nisu napuštali grad. Priličan odjek u javnosti imala je i njena medicinska analogija o kineskim subvencijama. Komentarišući ekonomsku praksu Pekinga, izjavila je da kod teških bolesti poput raka postoje dvije opcije: povećati dozu morfija ili započeti hemoterapiju.

Jedan evropski diplomata ocjenjuje da je ovo jasan signal kako EEAS ne funkcioniše na očekivanom nivou, ali se istovremeno pita da li je u trenutnim geopolitičkim okolnostima uopće pametno otvarati Pandorinu kutiju, s obzirom na složenu situaciju u Ukrajini, na Bliskom istoku i unutar samog SAD-a.

Suštinski problem leži u institucionalnoj dvosmislenosti položaja EEAS-a unutar struktura Evropske unije. Teorijski, riječ je o nezavisnom tijelu koje je formalno vezano i za Evropsku komisiju i za države članice. Ukoliko bi se usvojila prva francuska opcija o podređivanju Komisiji, to bi stvorilo nove probleme jer se administracija Ursule von der Leyen već suočava s kritikama zbog prevelike centralizacije moći. S druge strane, prebacivanje nadležnosti na Vijeće također je teško izvodivo jer su države članice duboko podijeljene oko ključnih vanjskopolitičkih pitanja, počevši od odgovora na krizu na Bliskom istoku. Budući da se odluke o vanjskoj politici donose jednoglasno, samo jedan veto može oboriti prijedloge visoke predstavnice, zbog čega su Kaji Kallas u mnogim situacijama ruke potpuno vezane.

Diplomatski izvori naglašavaju da je Vijeće podijeljeno i da to predstavlja najveću prepreku za donošenje odlučne vanjske politike, dodajući kako je najlakše krivicu svaliti isključivo na EEAS i Kallas. Gdje god se spoje različite birokratije, neminovne su rasprave i nesuglasice, a kada se tome dodaju 27 država članica s vlastitim stavovima, proces postaje još složeniji. Ipak, unutar briselskih krugova postoji saglasnost da Unija mora usvojiti cjelovitiji, integrisaniji i manje rascjepkan pristup vođenju vanjske politike.

Očekuje se da bi Kallas mogla odgovoriti na ove pritiske tokom zasjedanja u Luksemburgu. Za sada je u internoj poruci zaposlenicima samo podsjetila da su zadaci i odgovornosti institucija EU jasno definisani osnivačkim ugovorima i da pravni okvir ostaje nepromijenjen.

IZVOR: La Vanguardia