Bosna i Hercegovina danas protiv Švicarske igra jednu od ključnih utakmica na Svjetskom prvenstvu.

Dok u našem taboru vlada odlično raspoloženje nakon remija protiv Kanade, situacija kod Švicaraca, barem prema informacijama koje dolaze iz njihove javnosti, djeluje znatno drugačije. Pritisak raste, očekivanja su velika, a ni atmosfera unutar reprezentacije, čini se, nije onakva kakvom je mnogi priželjkuju.

Da tu ima i više od običnih medijskih nagađanja, u razgovoru za Reprezentacija.ba ističe i Josip Drmić, čovjek koji možda najbolje razumije obje strane ove priče.

Nekadašnji reprezentativac Švicarske iza sebe ima zavidnu karijeru i gotovo 40 nastupa za nacionalni tim zemlje u kojoj je odrastao. Ipak, manje je poznato da njegove porodične veze vode do Viteza, grada iz kojeg potječu njegovi roditelji i kojem se, kako kaže, uvijek rado vraća.

A kada je riječ o današnjem duelu, Drmić nema dilemu.

– Očekujem dobru utakmicu. Iskreno navijam za obje reprezentacije, iako za nijansu više za Švicarsku zbog svega što me veže za tu zemlju i što mi je ona dala. Ipak, ja sam po prirodi direktan čovjek i volim reći ono što mislim. Vjerujem da će Bosna i Hercegovina iznenaditi Švicarsku. Dajem joj blagu prednost jer mi se ne sviđa način na koji danas funkcionišu neke stvari kod Švicaraca – kaže nam Drmić i dodaje:

–Kako saznam iz medija, ali i kroz razgovore s pojedinim igračima, postoje stvari koje ne volim čuti. Fudbal posmatram na drugačiji način. Ovo što se danas radi, kako se reprezentacija predstavlja javnosti i kako djeluje na terenu, nije ono što sam ja doživljavao u svoje vrijeme. Ne vidim onu energiju koja je nekada krasila švicarski tim.

U razgovoru sa novinarom Arminom Pašićem ranije je često isticao da mu je jedan od najvećih uzora Edin Džeko. Danas, dok je nekadašnji napadač Züricha, Nürnberga, Bayera, Gladbacha, HSV-a, Norwicha i Rijeke već završio profesionalnu karijeru, kapiten Bosne i Hercegovine i dalje traje na najvećoj sceni. To kod Drmića izaziva samo divljenje.

– To je jednostavno “wow”. Zato i jeste idol i zato će to ostati. Naravno, potrebno je i zdravlje, i sreća, i mnogo odricanja, ali ovo što Džeko radi zaista je nevjerovatno. Iskreno, ne vidim kraj njegove karijere. Vjerujem da će se to pokazati i na ovom Svjetskom prvenstvu. Nadam se da ćemo njega, ali i cijelu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, gledati u najboljem svjetlu. Bodrim vas i želim vam sve najbolje.

Osvrnuo se i na plasman Bosne i Hercegovine na Mundijal koji je mnoge iznenadio.

– Ne bih rekao da sam iznenađen. Ova reprezentacija ima mnogo kvalitetnih igrača, od dobrih do vrhunskih. Naravno, svi pričaju o pobjedi protiv Italije jer je bila spektakularna, ali iza toga stoji mnogo rada i stvari koje su se gradile duže vrijeme. Nadam se da će reprezentacija znati iskoristiti tu energiju i nastaviti u istom ritmu.

U Hamburger SV-u dijelio je svlačionicu sa sportskim direktorom reprezentacije Bosne i Hercegovine Emirom Spahićem o kojem i danas govori s velikim poštovanjem.

– Za mene je on jedan od najboljih stopera s kojima sam igrao, ali i protiv kojih sam igrao. Imao je ogromno iskustvo, bio je brz, agresivan, lukav i izuzetno inteligentan na terenu. Posjedovao je rijedak talenat da pročita situaciju prije svih ostalih. Takve igrače danas gotovo da i ne viđam. Kao da ih je sve manje. Imao je poseban dar i sigurno je jedan od najboljih stopera koje sam upoznao tokom karijere. Ne znam mnogo detalja o njegovom sadašnjem poslu, ali poznavajući Emira, siguran sam da daje maksimum od sebe. Uostalom, rezultati govore dovoljno. Vrijeme uvijek pokaže ko radi dobar posao.

Iako je godinama nosio dres Švicarske, Drmić nikada nije skrivao svoje bosanskohercegovačke korijene.

– Moji roditelji su iz Viteza. Dugo godina živjeli su u Omišu, ali sada su odlučili da se definitivno vrate u Bosnu i Hercegovinu. Tamo je počela njihova priča, tamo je porodica, vuče ih… Zato ću i ja dolaziti češće nego ranije. Dolazio sam i prije, a svaki put sam se osjećao lijepo i dobrodošlo.

Danas živi potpuno drugačijim životom od onoga na koji je navikao tokom igračke karijere. Okušao se u muzici, objavio pjesmu, a ozbiljno se posvetio i slikarstvu.

– Muzika me činila sretnim. Uživao sam u tome, upoznavao ljude iz tog svijeta i istraživao nešto potpuno drugačije. Nikada mi cilj nije bio postati pjevač ili reper, jednostavno sam uživao u procesu. Umjetnost je, s druge strane, nešto posebno. Donijela mi je mir. Pomogla mi je da se izolujem od svega i oslobodim kreativnost koju nosim još iz školskih dana. Zaista sam uživao u tome. Ima još stvari koje me ispunjavaju, ali o tome ćemo neki drugi put.

Mnogi se i danas pitaju zašto je relativno rano završio karijeru.

– Često me to pitaju. Bilo je više razloga, ali zdravlje je bilo presudno. Nisam želio dodatno opterećivati organizam i komplikovati stvari. Kada više nema onih ponuda koje te motivišu i privlače kao nekada, nema ni smisla forsirati. Trenutno još uvijek istražujem šta želim raditi u budućnosti i vidjet ćemo gdje će me put odvesti.

Na kraju razgovora osvrnuo se i na klubove u kojima je proveo najveći dio karijere.

– Sada, kada je sve iza mene, mogu reći da sam uživao doslovno svugdje. Svaki klub i svaki grad donijeli su nešto posebno. Ako bih morao izdvojiti jedno iskustvo, onda bi to vjerovatno bila Njemačka. Posebno Hamburger SV. Grad, stadion, navijači, kultura fudbala i način života – sve mi je odgovaralo. Zaista su imali sve.

Danas je daleko od profesionalnog fudbala, ali i dalje s velikom pažnjom prati dešavanja na najvećoj sceni – posebno kada igraju dvije zemlje koje smatra dijelom svoje životne priče…