Preminula je Slavenka Drakulić, najpoznatija savremena hrvatska književnica u svijetu, autorica i novinarka čija su nam publicistička djela decenijama pomagala da shvatimo burne tranzicijske procese na našim prostorima. Kako prenosi Jutarnji.hr, Drakulić nas je iznenada napustila u 77. godini, ubrzo nakon što je objavila svoju novu knjigu „Zašto nisam naučila kuhati” u izdanju zagrebačke Frakture.

Drakulić je karijeru započela kao novinarka nakon završenog studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za kultne listove poput Starta, Danasa i NIN-a, te je feminističke teme u regionalnu javnu raspravu uvela na velika vrata. Svoju prvu publicističku knjigu objavila je 1984. godine pod nazivom „Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji”, ušavši tada u burnu i intelektualno poticajnu raspravu s Igorom Mandićem. Tri godine kasnije objavljuje svoj prvi roman „Hologrami straha”, koji je imao ogroman odjek na području cijele bivše Jugoslavije, čime je u savremenu književnost na impresivan način uvela ženski, autobiografski diskurs.

Meta nacionalističkih napada i „Vještice iz Rija”

Početkom devedesetih godina, Slavenka Drakulić je, zajedno s još četiri autorice – Jelenom Lovrić, Radom Iveković, Vesnom Kesić i Dubravkom Ugrešić – bila meta brutalnog mizoginog i nacionalističkog napada. U zagrebačkom sedmičniku Globus tada su sramotno prozvane izdajnicama u tekstu pod naslovom „Vještice iz Rija”.

Uprkos pritiscima, to nije prekinulo njenu karijeru. Drakulić je u narednom periodu objavila niz ključnih publicističkih knjiga koje su secirale ratnu i postratnu stvarnost Balkana, među kojima su:

• „Kako smo preživjeli”

• „Oni ne bi ni mrava zgazili” (izuzetna analiza optuženika za ratne zločine u Haagu)

• „Café Europa”

• „The Balkan Express”

• „Tijelo njenog tijela”

• „Basne o komunizmu”

• „Ponovo u kafani Europa”

Glas koji se slušao širom svijeta

Njen pronicljivi glas i analize istočnoevropskog života i naše svakodnevice prepoznati su i u globalnim okvirima, pa je tako redovno objavljivala tekstove u vodećim svjetskim medijima kao što su The New York Times, Frankfurter Allgemeine Zeitung, La Repubblica i El Mundo.

Pored publicistike, ostavila je i ogroman romaneskni opus. U svojoj fikciji bavila se ženskim temama na specifičan način, a posebno su zapaženi njeni biografski romani o životima velikih žena poput Fride Kahlo („Frida ili o boli”) i Mileve Einstein („Mileva Einstein, teorija tuge”).

Drakulić je bila i dugogodišnja kolumnistica zagrebačkog Jutarnjeg lista, a njeni tekstovi najčešće su izlazili u subotnjem Magazinu. Bila je u braku sa švedskim novinarom Richardom Swartzom, a njena kćerka je poznata književnica i autorica Rujana Jeger. Odlazak Slavenke Drakulić predstavlja nenadoknadiv gubitak za regionalnu, ali i svjetsku kulturnu scenu.