Svi višemjesečni pritisci, žestoka politička kampanja, zakulisne kalkulacije i skupo plaćeni lobisti preko kojih je SNSD na čelu s Miloradom Dodikom pokušao izdejstvovati rušenje 'Schmidtovog zakona' pred Ustavnim sudom BiH zvanično su pali u vodu, potvrdom Ustavnog suda BiH da su odluke Christiana Schmidta sad već bivšeg visokog predstavnika u vezi s izmjenama Krivičnog zakona BiH u  potpunosti u skladu s Ustavom BiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, piše Raport.

Uprkos strahovima, Sud ostao dosljedan ranijoj praksi

Ovom historijskom odlukom stavljena je tačka na špekulacije, sumnje i strahove da bi politički pritisci mogli natjerati Ustavni sud na presedan. Umjesto toga, Sud je ostao dosljedan svojoj višegodišnjoj doktrini prema kojoj nametnuti zakoni imaju istu pravnu snagu kao i oni doneseni u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Odredbe Krivičnog zakona BiH koje je SNSD osporavao, prema ocjeni Suda su jasne, dostupne i predvidljive, a njihova svrha je očuvanje vladavine prava i funkcionisanje ustavnog poretka države.

Suština SNSD-ovog ustavnog napada bila je obaranje člana 203a. Krivičnog zakona BiH kako bi se oborio pravni osnov po kojem je Milorad Dodik pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na godinu zatvora, a pravnim posljedicama presude onemogućen da vrši bilo koju funkciju u vlasti šest godina.  

Plan je bio jasan, srušiti zakon pred Ustavnim sudom, automatski oboriti presudu Dodiku i tako mu u zadnji čas, prije isteka rokova za izborne liste, omogućiti novu kandidaturu.

Odlukom Ustavnog suda BiH ta je 'karta' na koju je SNSD igrao do posljednjeg časa  definitivno odigrana i izgubljena.

Svjestan da je izgubio posljednju pravnu bitku , Dodik se neposredno pred objavu odluke Ustavnog suda BiH vratio brutalnim političkim napadima na najvišu sudsku instancu u zemlji.

Ustavni sud BiH ponovo je nazvao 'inkvizicijom' i nelegalnim tijelom. Ovi agresivni istupi služe kao klasični politički paravan i pokušaj amortizovanja ogromne štete kod sopstvenog biračkog tijela, stvarajući privid da se on i dalje bori protiv nepravednog sistema.

Zašto Dodik i SNSD šute o odbijenoj apelaciji u Strasbourgu

Ono što, međutim, Dodik SNSD i njihova medijska mašinerija prešućuju i ni jednom jedinom riječju ne spominju, jeste još veći i teži pravni šamar koji je nedavno stigao iz Strasbourga.

Podsjećamo,  Evropski sud za ljudska prava odbio je Dodikovu apelaciju na presudu Suda BiH čime je potvrđena i opravdanost izrečene kazne, čime su srušene sve teze o 'političkom progonu'. No, Dodik tu odluku niti je spominjao niti komentirao.

Također, slanjem zahtjeva Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti odredbi Krivičnog zakona BiH, SNSD-a je ovim potezom i sebi i Dodiku 'zabio autogol'.

Jer, prije odluke po ovom zahtjevu, odredba o kažnjavanju neizvršavanja odluka visokog predstavnika u javnosti u RS  je tretirana  kao 'nametnuti akt stranca', što im je ostavljalo  prostor za političko osporavanje, bojkot i retoriku o nelegalnosti OHR-a.

Međutim, onog trenutka kada su SNSD-ovi poslanici odlučili da pred Ustavnim sudom BiH testiraju ovaj zakon, odigrali su' pravni rulet' i  sve izgubili.

Svojim zahtjevom su praktično natjerali najvišu sudsku instancu u državi da zvanično proanalizira Schmidtovu odluku, a ishod je donio najgori mogući scenario za vlastodršce u RS-u.

U potpunosti usklađen s Ustavom BiH 

Schmidtov zakon od danas ima najteži mogući domaći pravni pečat koji potvrđuje da je u potpunosti usklađen s Ustavom BiH .Tim činom, SNSD je sam i bez ičije pomoći zacementirao legalitet zakona po kojem je Dodik osuđen i trajno zatvorio vrata bilo kakvom budućem pravnom osporavanju.

S obzirom i na to da su u strukturama SNSD-a otvoreno  računali na plan da bi neki naredni visoki predstavnik, kao rezultat skupe diplomatske kampanje, lobiranja ili političke trgovine, mogao jednostavno poništiti ili ukinuti ovaj zakon, ta iluzija je sada potpuno razbijena.

Da se takav scenario ikada i desi, to bi pravno bio nezapamćen i neodbranjiv presedan koji bi potpuno urušio autoritet same međunarodne zajednice. Ako bi iko o tome i pomislio onda bi morao znati da u tom slučaju više tad više ne bi bila riječ 'samo' o tome da jedan visoki predstavnik ukida odluku svog prethodnika, već bi direktno išao protiv odluke Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava.