Na sjednici Doma naroda usvojena su dva europska zakona, ali je rasprava bila burna, s brojnim amandmanskim izmjenama koje će biti potrebne. Želimir Nešković, delegat u Klubu Srba PSBiH je ocijenio da je jučerašnja sjednica bila više politička predstava HDZ-a i SNSD-a nego stvarni napredak.

On je istakao da su HDZ i SNSD godinama blokirali rad Doma naroda, a sada pokušavaju da pokažu dobru volju prema Europskoj uniji kroz usvajanje ovih zakona u prvom čitanju, bez stvarne namjere da se zakoni u potpunosti usvoje i implementiraju.

Posebno je naglasio pitanje Apelacijskog odjeljenja Suda BiH, gdje je predloženo da sjedište bude u Sarajevu, što je suprotno ranijim stavovima SNSD-a i opozicije iz bh. entiteta Republika Srpska koji traže da sjedište bude na Palama.

Nešković je najavio da će opozicija insistirati na tom prijedlogu.

Kada je riječ o zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Nešković je ukazao na brojne propuste i paradokse, uključujući nejasan način popunjavanja članova Vijeća, što može ugroziti nacionalnu zastupljenost Srba u pravosuđu.

On je izrazio sumnju u iskrenost reformske agende i upozorio da BiH kasni u ispunjavanju uvjeta za europske fondove, što može dovesti do gubitka sredstava iz Plana rasta.

Također, naveo je probleme sa regulatorom električne energije i druge prepreke na europskom putu.

Nešković je komentirao i političke odnose u regionu, posebno rezoluciju Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH, koju smatra neprimjerenom i miješanjem u unutrašnje stvari BiH.

O sastanku Dodika i Čovića rekao je da pokazuje dugogodišnju saradnju SNSD-a i HDZ-a usmjerenu na očuvanje moći.

EUROPSKI PUT NIKAD DALJE

Naime, delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojili su u prvom čitanju Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine i izmjene Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, čiji su službeni predlagači članovi Kolegija ovog doma. No, tek slijedi amandmanska faza, za koju mnogi smatraju da neće biti jednostavna.

Čak je i predsjednica Kluba hrvatskog naroda u Domu naroda PSBiH Marina Pendeš (HDZ BiH) izrazila je rezervu u pogledu nastavka procedure.

„Nadam se da ćemo u drugom čitanju, u amandmanskoj fazi, uspjeti pronaći određeni kompromis, iako nisam baš potpuno optimistična, s obzirom na način na koji se vodila rasprava“, kazala je Pendeš.

PIŠI PROPALO

Nema optimizma jer je brzo postalo jasno da su sporna pitanja – neriješena. Za Zakon o VSTV-u minimalne etničke kvote, a za izmjene Zakona o sudu sjedište Apelacionog odjela. Ne pomažu ni uvjeravanja da se od potpunog raskola ipak izvukao maksimum prihvatljivog. 

Ministar pravde Bosne i Hercegovine Davor Bunoza (HDZ BiH) rekao je da su u prijedlog ugrađene primjedbe Europske komisije u najvećoj mogućoj mjeri.

„Sve što je bilo moguće ugraditi iz mišljenja Europske komisije ugradili smo. Što se tiče prijedloga da kvote budu 4-5-12, upravo zato i mijenjamo zakon. Europska komisija ne želi takvo rješenje jer želi da u prvom planu bude struka, a minimalne kvote će sama struka izabrati“, izjavio je Bunoza.

Ni nadležnosti – one državne, a ni sjedište u Sarajevu, ne odgovara predstavnicima RS-a. Posebno SNSD-u koji, očito je, mora na dvije strane. Za europsku podršku ostaju predlagač zakona, a najavom amandmana na sopstvene prijedloge čuvaju poznate stavove.

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Nikola Špirić (SNSD) poručio je da će njegova stranka insistirati na ranije iznesenim stavovima. „Budite uvjereni da ćemo, ako bude spremnosti da se prihvate naši amandmani, tražiti da se sjedište vrati tamo gdje je ranije bilo razgovarano, odnosno u Banju Luku. Postoje linije ispod kojih nećemo ići, ali želimo razgovarati“, kazao je Špirić.

Na to je reagirao delegat u Domu naroda PSBiH Nenad Vuković (PDP). „Kada ne govorite istinu, danas ili inače? Kažete da ćete uložiti amandmane na vlastiti prijedlog. Vi ste predlagač zakona i sada predlažete amandmane na prijedlog za koji tvrdite da ima mnogo nedostataka“, rekao je Vuković.

ZOVKO NA VISINI ZADATKA

Europski zakoni sada po skraćenoj proceduri čekaju na amandmane. Ako i tu fazu prođu, mora ih potvrditi Zastupnički dom u kojem, pak, vlada druga većina. Dakle, niz prepreka do konačnog, mogućeg, datuma pregovora je još poprilično daleko.

Nakon sjednice Doma naroda oglasila se Željana Zovko, zastupnica HDZ-a Hrvatske u Europskom parlamentu.

-Pozdravljam usvajanje Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine u prvom čitanju u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pod predsjedanjem predsjedatelja Dragana Čovića. Ovo je ključan korak za napredak Bosne i Hercegovine na njezinu europskom putu i ispunjavanje preostalih obveza iz procesa pristupanja Europskoj uniji. Jačanje neovisnog i odgovornog pravosuđa jedan je od temeljnih preduvjeta za otvaranje pregovora i daljnji napredak prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Očekujem da će se reformski zamah nastaviti i u nastavku zakonodavnog postupka, poručila je Zovko.

Da su Zovko i Čović dio političkog pothvata kojim se želi prikazati nepostojeći uspjeh Bosne i Hercegovine na europskom putu, potvrdio je u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ direktor GEOPOL-a Admir Lisica.

-Politika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini od 2013. godine pa do danas doživjela je jedan negativan zaokret. I imamo, mogu reći, jedan specifičan slučaj koji, mislim, evropska diplomatija ne poznaje – da jedna država svoju vanjsku politiku usmjerava prema zahtjevima jedne političke stranke iz susjedne države.

Faktički i Plenković i Milanović i Željana Zovko su i na međunarodnim skupovima na različitim destinacijama propagirali interese Dragana Čovića i HDZ-a kao interese Zagreba od 2013. do danas. To nije nikako dobro, to nije nikako prijateljski i sasvim sigurno Hrvatska koristi tu svoju poziciju kao članica Evropske unije da možda ucjenjuje – ne možda, nego sasvim sigurno da ucjenjuje Bosnu i Hercegovinu i da pokaže da se ona nešto pita.

Evo, ako se sjetimo, spor oko mora između Hrvatske i Slovenije bio je problematičan prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju. Makedoniji su pravile probleme i Grčka i Bugarska, pa je Makedonija u konačnici morala promijeniti svoje ime. Sada je Sjeverna Makedonija i to su neke stvari koje susjedi izgledno rade jedni drugima.

Pa Hrvatska ne želi da odustane od te prakse i ona, kao neki kvazi prijatelj, ipak ne pokazuje to prijateljstvo sa ovakvim stvarima koje se tiču legitimnog predstavljanja i slično. Ja ponavljam opet, nama je bitno da imamo dobre odnose sa Hrvatskom. Bitni su odnosi između Bošnjaka i Hrvata i stabilizacija tih odnosa u Federaciji unutar Bosne i Hercegovine.

Međutim, oni moraju biti zasnovani na fer odnosu i na poštovanju, prije svega, države Bosne i Hercegovine. Ključ dobrih odnosa unutar Bosne i Hercegovine, te između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, jeste u Zagrebu. Kada Zagreb promijeni svoju politiku i odustane od prosrpske politike koju trenutno provode, od Milanovića pa dalje, onda ćemo moći pričati o nečem boljem. Jer, evo, vidimo da hrvatska politika faktički podržava separatizam, zadire u odluke visokih predstavnika i slično.

To nije politika koja je dobronamjerna i politika koja Bosnu i Hercegovinu vodi prema naprijed, nego je vraća na neke postavke iz 90-ih, prije potpisivanja Vašingtonskog sporazuma i Dejtonskog sporazuma. Svaka politika koja priziva reinkarnaciju Herceg-Bosne jeste odustajanje od Vašingtonskog sporazuma i Dejtona u konačnici, kazao je Lisica za „Slobodnu Bosnu“.

Na koncu, politika zvaničnog Zagreba prema Bosni i Hercegovini od 2013. godine predstavlja presedan u europskoj diplomaciji, gdje jedna država članica EU podređuje svoju cjelokupnu vanjsku politiku interesima jedne političke partije (HDZ BiH) u susjednoj zemlji.

Korištenjem pozicije unutar Europske unije za ucjenjivanje BiH, slabljenjem institucija kroz zadiranje u odluke visokog predstavnika, te provođenjem otvorene prosrpske politike koja koketira sa separatizmom, Hrvatska se pozicionira kao "kvazi prijatelj" koji regiju svjesno vraća na opasne narative iz 90-ih godina. Izlaz iz ove krize i stabilizacija bošnjačko-hrvatskih odnosa isključivo ovise od spremnosti Zagreba da napravi korijenit zaokret, odustane od reinkarnacije projekta "Herceg-Bosne" i počne graditi odnose zasnovane na fer osnovama i suverenitetu države Bosne i Hercegovine.

Uprkos pokušajima obmane Dragana Čovića i Željane Zovko da je preuzimanjem predsjedavanja Domom naroda u BiH uspostavljena politička harmonija, stvarnost je potpuno drugačija.

Njihov narativ o prividnoj stabilnosti i "napretku" služi isključivo kao paravan za provođenje retrogradne politike HDZ-a. Dok Čović kroz institucije simulira funkcionalnost, a Zovko na međunarodnoj sceni lobira za parcijalne stranačke interese prikazujući ih kao europski put BiH za koji je zaslužan Čović i HDZ, suština ostaje nepromijenjena. Umjesto stvarnog napretka, na sceni je blokada demokratskih procesa, lobiranje za podjelu države, podrška separatističkim strujama, dok se država vraća na opasne političke postavke iz 90-ih godina.

(SB)