U Austriji su objavljeni novi podaci koji su ponovo otvorili žestoku raspravu o integraciji, radu i socijalnim davanjima. Prema informacijama koje prenosi Kronen Zeitung, analiza Statistik Austrije, rađena za Ministarstvo integracije, pokazuje da gotovo svako drugo domaćinstvo s osobama iz najvećih izbjegličkih grupa nije samoodrživo.

Analiza je obuhvatila domaćinstva u kojima živi najmanje jedna priznata izbjeglica, osoba sa supsidijarnom zaštitom ili tražitelj azila iz šest velikih zemalja porijekla: Sirije, Afganistana, Iraka, Irana, Somalije i Ruske Federacije, odnosno Čečenije. Ukupno je riječ o oko 103.000 domaćinstava, piše GPMaljevac.

Prema navedenim podacima, 47 posto tih domaćinstava širom Austrije ne može se samostalno finansirati kroz rad, penzije, naknade za nezaposlene ili bolovanje, nego zavisi od minimalne socijalne pomoći i drugih javnih davanja. U Beču je situacija još izraženija: tamo se, prema istim podacima, čak 75 posto takvih domaćinstava ne može samostalno uzdržavati.

Za poređenje, među austrijskim domaćinstvima bez imigrantskog porijekla udio samoodrživih domaćinstava u saveznim pokrajinama kreće se između 90 i 93 posto, dok je u Beču niži i iznosi 86 posto. U analizu, prema navodima Kronea, nije uključen porodični dodatak, što znači da ukupna slika javnih davanja može biti i šira od prikazanih brojki.

Podaci posebno stavljaju Beč u fokus, jer se u glavnom gradu Austrije nalazi najveći broj korisnika socijalne pomoći iz izbjegličkih kategorija. Ranije objavljeni podaci o socijalnoj pomoći također su pokazivali da je veliki dio korisnika s priznatim azilom ili supsidijarnom zaštitom koncentrisan upravo u Beču.

Ministrica za integraciju Claudia Bauer poručuje da austrijska socijalna država treba pomagati ljudima da što prije postanu samostalni, ali da ne smije biti privlačno trajno živjeti od socijalne pomoći. Prema njenim riječima, oni koji dolaze u Austriju moraju što prije moći uzdržavati sebe i svoju porodicu vlastitim radom. Vlada već najavljuje strožija pravila kroz integracijske obaveze, učenje njemačkog jezika i jače povezivanje socijalnih davanja s traženjem posla.

Službeni podaci Austrijskog integracijskog fonda pokazuju da je ulazak na tržište rada za pojedine izbjegličke grupe i dalje veliki problem. Kod osoba iz Afganistana, Sirije i Iraka stopa zaposlenosti je među najnižima i iznosi 44,1 posto, a posebno se ističe niska zaposlenost žena iz tih zajednica.

U Beču su se već vidjele posljedice strožih pravila. Nakon ukidanja minimalne pomoći za osobe sa supsidijarnom zaštitom, broj nezaposlenih ili osoba na obuci iz te grupe pao je s 8.590 na 5.486, prema podacima koje prenosi ORF. Dio političara to tumači kao dokaz da smanjenje socijalnih davanja povećava motivaciju za rad, dok humanitarne organizacije upozoravaju da manja pomoć može značiti i veći rizik od siromaštva.

Austrijska rasprava sada se sve više svodi na jedno pitanje: kako zadržati socijalnu pomoć za one kojima je zaista potrebna, a istovremeno spriječiti dugoročnu zavisnost od države. Vlada poručuje da je rad ključ integracije, dok brojke pokazuju da je veliki dio izbjegličkih domaćinstava, posebno u Beču, i dalje daleko od potpune ekonomske samostalnosti.