Odluka dvadesetjednogodišnjeg Abdula Ballauta, Nijemca libanskog porijekla, da vozilom uleti među učesnike parade ponosa u Berlinu ponovo je otvorila mučno pitanje efikasnosti njemačkog sistema za borbu protiv vjerskog ekstremizma. Mladić je godinama bio pod nadzorom sigurnosnih službi, ali je zbog Zakona o krivičnom postupku za maloljetnike umjesto u zatvor upućen u državni program za deradikalizaciju.

Njegov slučaj pokazao je duboku nesposobnost sistema da prepozna prijetnju, budući da je napad izveden uoči trećeg i konačnog evaluacijskog razgovora sa socijalnim radnicima. Nadležni službenici Mreže za prevenciju nasilja priznali su medijima da je Ballout izuzetno dobro glumio saradnju i ljubaznost, uspješno prikrivajući činjenicu da je prije napada već snimio video-poruku u kojoj se zaklinje na vjernost takozvanoj Islamskoj državi.

Ovaj tragični događaj pokrenuo je lavinu reakcija i razotkrio do koje mjere njemačke vlasti potcjenjuju stepen ideološke zadojenosti pojedinih ekstremista. Ministrica za porodicu Karin Prien najavila je dodatnih pet miliona eura za programe prevencije, ali javnost sve glasnije dovodi u pitanje strukturu projekata u koje je država decenijama ulagala stotine miliona eura.

Njemački modeli deradikalizacije važe za najrazvijenije na svijetu i datiraju još od borbe protiv ljevičarskog terorizma sedamdesetih godina, da bi se kasnije proširili na neonacističke pokrete i islamizam. Danas u Njemačkoj postoji više od hiljadu i šest stotina različitih inicijativa, pri čemu više od šezdeset posto njih vode razne nevladine organizacije.

Stručnjaci za sigurnost ističu da preventivni rad daje rezultate kada se započne u ranoj fazi i kada se pojedincu obezbijedi novo društveno okruženje i zaposlenje, ali napominju da je lista neuspjeha koji su završili krvoprolićima na njemačkim ulicama izuzetno duga. Sličan obrazac simulacije saradnje viđen je kod Anisa Amrija, autora napada na božićni sajam u Berlinu 2016. godine, kao i kod niza drugih pojedinaca u Kelnu, Bremenu i Berlinu koji su tokom pohađanja programa uspijevali pripremati napade ili odlaziti na ratišta u Siriju i Irak.

Poseban šok izazvala je spoznaja da je meta napada bila LGBT zajednica, koju se do sada nije smatralo primarnim ciljem islamističkih grupacija u Njemačkoj. Događaj je unio ogroman strah među pripadnike ove populacije, što je dovelo i do otkazivanja pojedinih tradicionalnih manifestacija u Berlinu zbog narušene sigurnosne situacije. Žrtve napada i politički predstavnici traže formiranje posebnih radnih tijela na federalnom nivou koja bi se bavila suzbijanjem vjerski motivisane homofobije, naglašavajući da se opasnost od ekstremizma godinama potcenjivala iz političkih razloga.

Napad je podstakao snažan talas nezadovoljstva i zahtjeve za pooštravanje kaznene politike i proširenje preventivnih ovlaštenja policije. Dok islamske asocijacije u Njemačkoj oštro osuđuju napad kao čin suprotan temeljnim vrijednostima religije i ustavnog poretka, politički predstavnici pozivaju ih da otvoreno osude homofobni motiv napada. U međuvremenu, javne rasprave razotkrivaju duboke podjele unutar društva, gdje se strah od vjerskog ekstremizma isprepliće sa bojaznim od jačanja ksenofobije i daljnje polarizacije njemačke političke scene.

IZVOR; Bosna.hr, ABC