Ključ meke i sočne teletine ne leži isključivo u izboru komada mesa, već i u pravilnom načinu pripreme, ističu iskusni mesari koji su otkrili profesionalne savjete za kupovinu te opisali kako izvući maksimum iz svakog dijela mesa.

Kada se u mesnicama traži idealan komad teletine, većina kupaca dvoumi se oko toga koji je dio najmekši i šta se zapravo najviše isplati kupiti. Odgovor na to pitanje zavisi od budžeta i planiranog jela.

Za one koji traže apsolutno najmekši komad teletine, a budžet im nije ograničenje, mesari kao jednostavan izbor navode teleći file. Riječ je o mišiću koji se tokom života teleta vrlo malo koristi, zbog čega sadrži minimalnu količinu vezivnog tkiva pa važi za najmekši i najnježniji dio. Kako bi zadržao sočnost i prirodan ukus, dovoljno ga je samo kratko termički obraditi, piše Žena Blic.

Pametan izbor za najbolji omjer cijene i kvaliteta

Međutim, na pitanje šta je najpametnija kupovina koja nudi najbolji odnos cijene i kvaliteta, većina mesara bez oklijevanja preporučuje teleća leđa.

Riječ je o izuzetno kvalitetnom dijelu mesa koji je znatno povoljniji od skupocjenog filea, a pruža vrhunski gastronomski doživljaj. Dovoljno su meka i sočna za pripremu pečenjem u komadu, u obliku odrezaka ili na roštilju, zbog čega se smatraju najboljim izborom za svakodnevno kuhanje i porodične ručkove.

Za pripremu bečke šnicle mesari preporučuju teleći but, posebice dijelove poput oraha i frikandoa. Dotični su dijelovi nešto čvršće teksture u usporedbi s fileom i leđima, no pravilnom pripremom postaju iznimno mekani, sočni i zadržavaju pun ukus.

Mesari naglašavaju da mekoća gotovog jela ne zavisi samo od izbora komada, već i od načina pripreme. Komadi poput filea i leđa zahtijevaju kratku obradu na jakoj vatri. S druge strane, dijelovi s više vezivnog tkiva, poput teleće plećke ili koljenice, najukusniji su pri dugom dinstanju ili pečenju na niskoj temperaturi, čime se kolagen pretvara u želatinu, a meso postaje mekano i sočno.