Iran je u samo godinu dana lokalizirao proizvodnju više od 2.000 petrohemijskih komponenti koje su se ranije nabavljale iz inostranstva, pretvarajući još jedan sloj pritiska sankcija u domaće inženjerske kapacitete.

Stručnjaci iz Iranskog akademskog centra za obrazovanje, kulturu i istraživanje (ACECR) završili su tehničke nacrte i dokumentaciju za ove komponente te ih predali petrohemijskoj industriji kako bi domaće radionice i proizvođači mogli pokrenuti njihovu proizvodnju.

Znanje ostaje u zemlji

Iran, prema objavljenim podacima, ne pokušava samo pronaći nove dobavljače opreme čiji je uvoz ograničen, nego zadržava i tehničke podatke potrebne za proizvodnju tih dijelova u zemlji. Istovremeno se širi broj domaćih kompanija sposobnih da ih isporučuju.

Kada se takvo znanje jednom razvije i zadrži unutar zemlje, zabrana ili ograničavanje uvoza istih komponenti gubi dio svoje efikasnosti kao sredstvo pritiska.

ACECR je dobio i zadatak da razvije jedinstvenu mapu puta za nabavku i lokalizaciju petrohemijske opreme. Plan bi trebao obuhvatiti tehničke potrebe, domaće industrijske kapacitete, kompanije zasnovane na znanju, lance snabdijevanja te put od izrade prototipa do serijske proizvodnje.

Cilj nije potpuno ukidanje svakog uvoza, već ciljana samodovoljnost. Prioritet će imati strateška oprema čiji bi prekid isporuke mogao ugroziti funkcionisanje industrijskih postrojenja.

Na taj način pojedinačni projekti zamjene uvozne opreme trebali bi biti objedinjeni u koordiniran sistem usmjeren na smanjenje najvažnijih vanjskih zavisnosti Irana.

Projekti i izvan petrohemije

Program nije ograničen samo na petrohemijsku industriju. ACECR je izvijestio o masovnoj proizvodnji 530 tona strateškog materijala za bušenje, više od šest tona domaće razvijenih industrijskih legura, solarnog invertera snage 250 kilovata, kao i pokretanju nacionalnih referentnih laboratorija "Sahab".

Od ukupno 751 istraživačkog projekta koje su poslodavci finansirali i koji su registrovani tokom posljednje tri godine, čak 591 projekt pokrenut je samo u posljednjoj iranskoj kalendarskoj godini.

Prema navodima izvora, ti podaci pokazuju da se sve veći dio istraživanja usmjerava prema tehnologijama koje direktno naručuje industrija i koje su povezane s nacionalnim razvojnim prioritetima.

Kanal New Rules ovaj proces opisuje kao svojevrsnu povratnu petlju sankcija: ograničavanje uvoza otkriva slabost, nakon čega Iran tu potrebu pretvara u domaći inženjerski zadatak, lokalnim kompanijama otvara tržište, a razvijene proizvodne sposobnosti ostaju u zemlji i nakon što nestašica prestane.

Broj od više od 2.000 lokaliziranih komponenti zato se, prema toj interpretaciji, ne posmatra samo kao statistika zamjene uvoza. Predstavlja pokazatelj nastojanja Irana da sistemski povećava industrijsku samostalnost u jednom od svojih strateški najvažnijih sektora.

Informacije je objavio kanal New Rules na Telegramu.