U nastavku pročitajte analizu beogradskog portala Nova.rs koja se bavi nedavnom izjavom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o mogućoj promjeni toka rijeke Ibar. Stručnjaci analiziraju potencijalne posljedice ovakve retorike po srpsku zajednicu na Kosovu, te političku pozadinu same izjave. Tekst portala Nova.rs prenosimo u cjelosti.

Izjava predsjednika Aleksandra Vučića da Srbija razmatra promjenu vodotoka rijeke Ibar zbog odnosa prištinskih vlasti prema srpskom narodu na KiM, nesumnjivo nanosi štetu Srbima koji tu žive.

Riječ je o Vučićevoj ideji staroj dvije godine. Sagovornici Nove ocjenjuju da je po srijedi neozbiljna izjava koja predstavlja uzgrednu prijetnju, a koju bi Priština mogla iskoristiti kako bi Srbiju ponovo predstavila kao stranu koja proizvodi sigurnosnu prijetnju Kosovu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je u nedjelju da država razmatra promjenu vodotoka rijeke Ibar na svojoj teritoriji, zbog odnosa prištinskih vlasti prema srpskom narodu na Kosovu.

"Već smo pozvali stručnjake koji se bave time, građevinski sektor, inženjere i ostale, kada već toliko maltretiraju naš narod, da vidimo - imamo različite razloge za promjenu vodotoka Ibra, pa ćemo da vidimo šta će da rade Albanci i kako će da se ponašaju", rekao je Vučić novinarima tokom obilaska radova na Starom željezničkom mostu u Beogradu.

Naveo je da srpski narod na Kosovu užasno teško živi, dodajući da prati prilike i dešavanja na toj teritoriji, te da država radi sve što može da im olakša život.

"Za one koji su veliki zaštitnici našeg naroda, pitajte naš narod na Kosovu u kome vide jedinog zaštitnika, zato što ja dobro vidim te prilike i bavim se time svaki dan. I mnogo je teško. A da li nam je opcija u ovom trenutku da zaratimo sa NATO-om? Ja mislim da nije", rekao je Vučić.

Vučićeva izjava, očekivano, izazvala je burne reakcije, prije svega u Prištini, gdje su se kosovski zvaničnici redom oglašavali, osuđujući ideju predsjednika Srbije.

Dan kasnije, Vučić je odlučio ublažiti svoju izjavu, rekavši da on nikome ne prijeti, već želi rješavati vodotokove na teritoriji Srbije.

„Ne prijetim, što bih prijetio bilo kome. Rješavam vodotokove na teritoriji Republike Srbije, u skladu sa unutrašnjim pravom Srbije. Sada će naučnici, inženjeri i ostali sjesti, vidjeti, doći da mi predlože kako se to izvodi. Nikome ništa nisam prijetio, nisam ja Kurti da prijetim ljudima“, rekao je Vučić novinarima u Prijepolju.

Njegova izjava o promjeni vodotoka Ibra dolazi u trenutku kada se Srbi na Kosovu nalaze u vrlo izazovnom trenutku. Posljednjih sedmica na jezeru Gazivode traje rušenje više srpskih vikendica pod optužbama da su izgrađene nelegalno, a u Zubinom Potoku uhapšeno je više Srba u okviru istrage za ratne zločine.

Uzgredna prijetnja, Srbi pod jačim pritiskom kosovskih vlasti

Direktor Kim radija i novinar iz Čaglavice, Isak Vorgučić, ocjenjuje za Novu da ovakva izjava predsjednika Srbije ne djeluje ozbiljno.

"Više kao uzgredna prijetnja. To svakako ne pomaže kosovskim Srbima jer bi došli pod još veći udar od strane prištinskih vlasti i problema. Da ne pričamo o tome da je ta voda neophodna i za Srbe južno i sjeverno od Ibra", kaže Vorgučić.

Podvlači da prije svega treba razmisliti o srpskim sredinama na sjeveru, kuda Ibar protiče. "Građani tu vodu koriste i za navodnjavanje njiva, a nerijetko i za rekreaciju i ribolov", ističe on.

Aleksandar Šljuka iz NVO Nova društvena inicijativa kaže za Novu da nova Vučićeva izjava signalizira više stvari.

"Prvo, značajno je to što se Vučić lično i konkretnije oglašava nakon perioda u kojem nije bilo mnogo njegovih direktnih reakcija, uprkos nizu pritisaka kosovskih institucija na srpsku zajednicu - naročito u kontekstu nedavnih dešavanja na području jezera Gazivode. Sama činjenica da sada izlazi s konkretnim, i prilično radikalnim, mogućim odgovorom, važna je. Njegova politika prema Kosovu u posljednjem periodu suočava se sa sve više poteza na terenu koji se u dijelu srpske javnosti doživljavaju kao porazi, odnosno kao dalje sužavanje prostora i gubitak uticaja Srbije, što aktivno eksploatišu opoziciono orijentisani politički akteri. U takvim okolnostima važno mu je da pokaže da pitanje Kosova, odnosno kosovski Srbi, nisu zapostavljeni ili zaboravljeni, da se ono što se dešava prati i da postoji neka vrsta odgovora, tj. kontrole nad situacijom", kaže Šljuka.

Dodaje da je taj signal dodatno značajan zbog trenutka u kojem izjava dolazi.

"Ona se poklapa sa posjetom ukrajinskog predsjednika Zelenskog Srbiji, koja je kod dijela njegovog biračkog tijela izazvala određeno, tiho negodovanje. Zato ova izjava može imati i jasnu unutrašnjopolitičku funkciju, da umiri dio njegovog biračkog tijela kod kojeg su posljednja dešavanja na Kosovu, ali i drugi vanjskopolitički potezi, uključujući i posjetu Zelenskog, izazvali određeno nezadovoljstvo. Drugi signal je da se ovom izjavom mijenja sama dinamika odnosa i dodatno podižu ulozi. Nakon niza posljednjih akcija kosovskih institucija, u javni diskurs se uvodi jedna veoma radikalna opcija kao mogući odgovor Srbije na postupke prema srpskoj zajednici. Tu, prema mom mišljenju, nije presudno pitanje da li će se takva stvar zaista dogoditi, lično ne mislim da hoće, već činjenica da je sada javno predstavljena kao mogući odgovor. Upravo zato postoji i rizik od posljedica po lokalnu srpsku zajednicu. Naime, reakcija kosovskih institucija mogla bi ići u dva pravca", kaže Šljuka.

Smatra da bi Priština mogla ovu izjavu iskoristiti kako bi Srbiju ponovo predstavila kao stranu koja proizvodi sigurnosnu prijetnju Kosovu.

"Drugi pravac odnosi se na situaciju na samom terenu. Kosovske institucije bi mogle nastaviti sa svojim akcijama, a možda ih i dodatno intenzivirati, računajući da bi dalji pritisak mogao izazvati snažniju reakciju Srbije. Takva reakcija bi im potom mogla poslužiti kao potvrda vlastitog narativa i kao dodatno opravdanje za naredne poteze. Drugim riječima, postoji rizik da se kroz nastavak ili intenziviranje akcija zapravo pokušava testirati odgovor Srbije, pa čak i isprovocirati neka reakcija koja bi kasnije mogla biti iskorištena kao politički i sigurnosni argument. U takvoj spirali najveći rizik snosi lokalna srpska zajednica. Ako jedna strana nastavlja sa potezima računajući na reakciju druge, a druga podiže prag mogućih odgovora, posljedice se najčešće ne osjećaju u Beogradu ili Prištini, već na terenu. To je, u određenoj mjeri, i iskustvo nakon Banjske, kada su upravo lokalni Srbi na Kosovu snosili značajan dio posljedica šire političke i sigurnosne eskalacije", zaključuje Šljuka.

Stara Vučićeva ideja

Na izjavu predsjednika Srbije o preusmjeravanju toka Ibra, reagovao je i Dragiša Mijačić, direktor InTER-a i koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa o EU za Poglavlje 35.

Mijačić je na mreži X naveo da ovo nije prvi put da Vučić spominje preusmjeravanje rijeke Ibar. “Krajem novembra 2025., neposredno nakon eksplozije na kanalu Ibar – Lepenac, Vučić je spomenuo tu mogućnost, tada je rekao da Srbija to ne želi uraditi – sada se razmatra suprotna mogućnost”, pojasnio je Mijačić.

Dodao je da je geografija rijeke Ibar i jezera Gazivode takva da Srbija zaista ima mogućnost kontrole priliva vode u jezero, kao i mogućnost preusmjeravanja vodotoka.

Mijačić je ocijenio i da je Vučić svojom izjavom upotrijebio jednu od najjačih karata, navodeći da je "kocka bačena".