Politika evropskih država prema Rusiji mogla bi ući u najopasniju fazu ukoliko se u političkim i vojnim krugovima učvrsti uvjerenje da je Moskvu moguće vojno poraziti bez rizika od mnogo šire eskalacije. Američki profesor David Gibbs upozorava da bi takav pristup mogao približiti Evropu scenariju koji su velike sile tokom većeg dijela Hladnog rata nastojale izbjeći, prenosi Webtribune.

David Gibbs, profesor historije na Univerzitetu Arizona, u razgovoru s Glennom Diesenom ocijenio je da sadašnji pravac sukoba nosi ozbiljan rizik ukoliko političke elite počnu vlastitu ratnu retoriku doživljavati kao realno ostvariv plan.

Gibbs se u svom akademskom radu bavi međunarodnim odnosima, istočnom Evropom, Afganistanom i američkom vanjskom politikom, a doktorirao je političke nauke na Massachusetts Institute of Technology 1989. godine.

Prema njegovoj procjeni, posebno je opasna mogućnost da tvrdnje o vojnom porazu Rusije, uklanjanju Vladimira Putina, njegovom izvođenju pred sud u Hagu ili čak podjeli Rusije više nisu samo političke poruke, nego ciljevi u koje dio političkih struktura zaista vjeruje.

Gibbs pritom ostavlja mogućnost da njegova procjena nije potpuno tačna, ali smatra da učestalost takvih poruka pokazuje da ih dio donosilaca odluka ozbiljno razmatra.

Problem vidi u tome što će političari koji povjeruju da mogu ostvariti maksimalne ciljeve biti manje spremni na kompromis ili povlačenje.

"Granice Hladnog rata se brišu"

U razgovoru se posebno osvrnuo na napade na ruske baze strateških bombardera.

Gibbs smatra da su takve operacije izuzetno rizične jer se odnose na infrastrukturu povezanu s ruskim strateškim nuklearnim snagama.

Prema njegovoj pretpostavci, napadi takve složenosti teško bi bili izvedeni bez određenog nivoa zapadnog znanja ili podrške, iako to u razgovoru nije predstavio kao dokazanu činjenicu.

On upozorava da približavanje objektima koji imaju ulogu u nuklearnom odvraćanju prelazi granice koje su velike sile uglavnom nastojale poštovati čak i tokom najnapetijih perioda Hladnog rata.

Zbog toga smatra da nastavak sadašnjeg kursa povećava rizik da nuklearno oružje u nekom trenutku bude upotrijebljeno.

Ipak, Gibbs ne tvrdi da je nuklearni rat neizbježan.

Naprotiv, izražava nadu da bi politička kriza izazvana razvojem događaja u Ukrajini mogla prisiliti evropske zemlje da promijene kurs prije nego što se dođe do krajnje tačke eskalacije.

Pritisak birača mogao promijeniti kurs

Jedan od mogućih mehanizama promjene politike Gibbs vidi u evropskoj javnosti.

Prema njegovoj procjeni, političke i vojne elite neće lako odustati od ciljeva koje su godinama javno zastupale.

Zbog toga bi stvarni pritisak za promjenu mogao doći tek kada birači počnu otvoreno odbacivati nastavak takve strategije.

To bi, prema njegovom mišljenju, moglo postati posebno važno ukoliko se pokaže da vojni rezultat u Ukrajini nije onakav kakav su evropske vlade predstavljale građanima.

Tada pitanje više ne bi bilo samo koliko dugo Evropa može nastaviti pomagati Kijevu, nego i da li će javnost prihvatiti dalje povećavanje vojnog rizika nakon neuspjeha ranije politike.

Gibbs smatra da bi političke posljedice u Evropi mogle biti veoma ozbiljne.

Vladajuće strukture u više država već su, prema njegovoj ocjeni, suočene s velikim nezadovoljstvom.

Ako nestane uvjerenje da sadašnja strategija može donijeti pobjedu, očekuje moguć snažan pad povjerenja u politički establišment i duži period nestabilnosti.

Paradoksalno, takav politički potres mogao bi istovremeno zaustaviti dalju vojnu eskalaciju.

Gibbs zato vidi dva osnovna pravca.

Prvi je nastavak politike koja povećava rizik direktnog sudara s nuklearnom silom.

Drugi je rast pritiska javnosti dovoljno snažan da evropske države promijene kurs prije nego što granica eskalacije bude pređena.