Piše: Zoran Meter (Gepolitika)

Ukrajinu potresaju novi korupcijski skandali u samom vrhu hijerarhije vlasti (od strane Nacionalnog antikorupcijskog ureda Ukrajine  – NABU, danas je osumnjičena šefica ureda predsjednika Zelenskog Irina Mudra, a Zelenski ju je  – što je drugo i mogao – odmah razriješio dužnosti); istovremeno, bivši, nedavno smijenjeni ministar obrane Fedorov poziva na ratne predsjedničke izbore; u Hrvatskoj je pak, danas, po nalogu njemačkog tužiteljstva uhićen drugi osumnjičeni za dizanje u zrak ruskog baltičkog plinovoda Sjeverni tok.

Sve se to događa u vrijeme navodnog ukrajinskog slamanja Rusije njenim „dalekometnim sankcijama“ (kako je Zelenski nazvao pokretanje napada dronovima u dubinu Rusije koji će, kako je rekao, primorati Putina na sjedanje za pregovarački stol) u kojem je, međutim, i pored nedvojbeno velike štete nanesene ruskom naftnom sektoru i trgovini željeni rezultat zapravo potpuno suprotan.

Ruska odlučnost da završi rat pod svojim uvjetima je ojačala, dok ruska vojska već mjesec i pol dana izvodi sustavne, masovne napade svim vrstama raketa i dronova po čitavoj Ukrajini, devastirajući njenu stratešku infrastrukturu (crnomorske i dunavske luke, a od nedavno i strateške industrijske objekte, poput onih metalurških – po Ukrajinu najvažnijih). Istovremeno – odnosi Europe i Rusije nalaze se u fazi usijanja, pred eksplozijom s nesagledivim posljedicama! Paradoksalno, Europa rat s Rusijom ne želi ni pod koju cijenu, ali njeni praktični potezi nisu u skladu te želje, pri čemu se u Moskvi iščitavaju i potpuno suprotno od nje i nazivaju neposrednim ulaskom Europe u rat protiv Rusije  (o tome više neki drugi put iako sam o tome zapravo već dovoljno pisao u prethodnim analizama).

Kada se sve ovo zajedno uzme u obzir teško je ne zaključiti kako u Ukrajini više nije riječ o nekoj običnoj političkoj krizi vezanoj uz borbu za vlast – već da se radi o dubokoj krizi čitavog političkog ustroja zemlje. Taj se ustroj, naime, gledano s pozicije zapada temeljio (i još se temelji) isključivo na nužnost što dužeg otpora ruskoj okupaciji s ciljem nanošenja Rusiji što veće štete koja bi onda trebala dovesti i do njenog strateškog poraza i izbaciti je iz kruga geopolitičkih teškaša koji odlučuju o budućem ustroju svijeta. Za samu Ukrajinu i njen narod, vjerujte mi – pritom je malo koga briga od uključenih elita s obje strane barikada – i zapada i Rusije.

Međutim, sve je nekako krenulo po zlu pa je pitanje što će biti s nastavkom politike „borbe do posljednjeg Ukrajinca“ u kojoj je Europa mogla relativno komotno djelovati (relativno, jer i njoj ta politika nanosi gospodarske štete i prazni skladišta) pomažući Kijevu novcem i oružjem, ne bojeći se posljedica po samu sebe. Ali taj se komoditet, čini se – ubrzano isušuje poput europskih rijeka na užarenom ljetnom suncu, dok bi inzistiranje na njegovom nastavku po Europu mogao imati katastrofalne posljedice. 

Trump je optimist

Neovisno o svemu, čelnik zemlje koja sve to gleda sa strane i svisoka, iako je u čitavu ovu tragediju i sama uvučena do grla – Donald Trump, optimističan je u pogledu izgleda za mirovni sporazum u Ukrajini. Tako barem piše Financial Times, pozivajući se na neimenovanog dužnosnika Bijele kuće. Prema izvoru medija, Washington održava konstruktivni stav u kontaktima sa stranama u sukobu, nastojeći olakšati prekid neprijateljstava. Istodobno, sam američki čelnik nada se uspješnom rezultatu diplomatskih napora.

Optimizam izvora ovog medija temelji se na sudjelovanju na Međunarodnom gospodarskom forumu u Sankt Peterburgu (STP) u lipnju ove godine predsjednika Američke komisije za likovne umjetnosti Rodney Mims Cook Jr., inače, podsjetit ću – Trumpovog prijatelja, široj javnosti poznatijeg i kao arhitekta proširenja istočnog krila Bijele kuće u dvoranu za luksuzne balove.

Dodat ću i slijedeće: iako se Rodney Mims Cook Jr. tijekom foruma u STP sastao s predstavnicima Kremlja kako bi porazgovarao o završetku ukrajinskog rata, smatram potpuno besmislenim rješavanje problema ovakve prirode i težine kroz navedenu razinu „diplomatske“ komunikacije (potonji niti je diplomat niti pregovarač). Takva razina sastanaka može se odnositi samo na određene poruke uvažavanja, postojanja zajedničkih vrijednosti, potrebe razvoja bilateralnih odnosa za opće dobro i sl. Ali ništa više od toga.

Osim toga, za razliku od Trumpa (ako je vjerovati FT-u) Moskva ne dijeli bilo kakav optimizam nakon što je SAD odustao od okvirnog dogovora oko završetka rata, postignutog između Donalda Trumpa i Vladimira Putina prije godinu dana (15. kolovoza 2025.)  u Anchoregeu, na Aljasci. Ruski dužnosnici već tjednima ponavljaju kako Trump nije održao svoje obećanje o izvršenju ključnog pritiska na Volodimira Zelenskog da prihvati dogovoreno, pri čemu Kremlj ponavlja kako isključuje bilo kakvu mogućnost zaustavljanja rata u Ukrajini duž crte bojišnice, kako je to prekjučer implicite rekao pomoćnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov odgovarajući na pitanje o toj mogućnosti. „Znate naš stav, on to isključuje“, rekao je Putinov savjetnik za vanjsku politiku i ključna osoba u pregovaračkom procesu.

Štoviše! Prekjučer je postalo jasno kako od planiranog dolaska ovaj tjedan u Kijev, a potom i u Moskvu, dvaju Trumpovih „istrošenih“ pouzdanika za rješavanje rata Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera neće biti ništa. Jasno je i zašto. Nedavno je državni tajnik Marco Rubio nakon sastanka s ruskim šefom diplomacije Sergejem Lavrovom u Manili rekao kako je SAD definitivno odustao od „duha Anchoregea“ jer ga nije prihvatio Zelenski a potom i EU, i da zbog toga treba „okrenuti novu stranicu“ u pregovorima. Kako Moskva javno odašilje poruke s najviše političke razine kako joj ne pada na pamet „revidiranje“ dogovora s Aljaske u korist Ukrajine i zapada, a o tome bi se očito trebalo raditi u Rubiovu „okretanju nove stranice“, jasno je da bi na sastanku Putin Trumpove izaslanike prvo pitao što su to novo donijeli kao prijedlog?

Budući kako oni dobro znaju za navedeni stav Moskve jasno je kako nisu ni imali zbog čega doći u Moskvu tj. da bi putovanje bilo uzaludno. Ljepota Moskve su se već nagledali u prvoj polovici prošle godine, kada je jedino postojala prilika za dogovor, što je zapravo i rezultiralo summitom na Aljasci. Ali Trump je sada kudikamo slabiji predsjednik nego je bio lani, a osim toga i dodatno opterećen ratom protiv Irana da bi imao i snage i volje vršiti snažne pritiske na europske saveznike i Zelenskog. Ovi su zbog toga sretni, smatrajući kako su Trumpa konačno vratili u svoje tračnice. Međutim, prema mom mišljenju razloga za sreću sve je manje. Štoviše! Mislim da bi mnogi mogli i požaliti zbog propasti „duha Anchoregea“ (ako je za Trumpa taj dogovor uopće i mrtav jer se osobno o tome nikada nije izjasnio – o čemu sam već ranije pisao.

Ovdje ću posjetiti kako je jedna od opcija koju sada razmatraju Ukrajina i njezini zapadni partneri prekid neprijateljstava na crti bojišnice kao prvi potez prema daljnjim pregovorima, dok Moskva zahtijeva povlačenje ukrajinskih trupa iz preostalih 15-20% Donbasa kako je bilo dogovoreno na Aljasci. Nedavno smo na ovom portalu pisali kako je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Mihail Galuzin izjavio da se ruske vlasti ne slažu s idejom zamrzavanja rata u Ukrajini i inzistiraju na potrebi rješavanja njegovog temeljnog uzroka.

Focus: Rusija presrela gotovo sve ukrajinske krstareće rakete Flamingo

I dok ukrajinski državni vrh i zapadni mediji (posljednji je to učinio prekjučer CNN, prikazujući u svom tekstu i prilogu slike praznih sustava Patriot raspoređenih oko Kijeva) – već tjednima nariču kako Ukrajina nije u stanju zaustaviti nijednu rusku balističku ili drugu raketu (krstareću, hiperzvučnu) zbog nedostatka američkih proturaketa PAC za sustave PRO Patriot, dotle njemački medij Focus prije dva dana upozorava na nešto drugo. Kaže kako je ruska vojska presrela gotovo sve ukrajinske krstareće rakete Flamingo, koje Kijev smatra najmoćnijim oružjem za udar duboko u ruski teritorij.

Medij se pritom poziva na Euromaidan Press. Prema izvješću, ruski zrakoplovi dugog dometa za rano upozoravanje A-50U raspoređeni su duž vjerojatnih putanja leta kako bi unaprijed otkrili rakete i usmjerili zemaljsko oružje prema njima. To je usporilo ukrajinske napade na ključne industrijske ciljeve u Ruskoj Federaciji.

Zrakoplovi patroliraju na velikim visinama iznad ruskog teritorija i prenose podatke za navođenje zemaljskih udarnih sustava. Raspoređivanje A-50U od srpnja promijenilo je situaciju za Flamingo. Zračni radari sposobni su otkriti niskoleteće ciljeve ranije od zemaljskih radara, koje zaklanjaju teren, šuma i zgrade.

Zračni radar daje ruskim snagama važnu prednost otkrivanjem lansiranih projektila mnogo ranije nego što to mogu zemaljski sustavi za nadzor. To jedinicama protuzračne obrane daje dodatno vrijeme za pripremu i izvođenje presretanja.

Prema procjenama OSINT projekta AMK Mapping, kako izvještava Focus, ruske snage su oborile 10 od 11 raketa “Flamingo”, lansiranih od 1. srpnja. Pritom napominje kako je nemoguće neovisno provjeriti ovu brojku.

Francuski medij L’Indépendant izvijestio je da su zbog toga ukrajinski napadi na ključna ruska industrijska postrojenja izgubili zamah. U lipnju su pojedinačne rakete i dalje uspijevale probiti obranu: 9. i 10. lipnja dvije rakete «Flamingo» pogodile su tvornicu WNIIR-Progress u Čeboksariju, uzrokujući velike eksplozije i požare.

U noći 6. kolovoza, Ukrajina je ispalila najmanje tri rakete na ciljeve u Tjumenjskoj oblasti u zapadnom Sibiru. Prema AMK Mappingu, prešle su otprilike 2500 kilometara, ali nije bilo moguće pratiti njihovu daljnju rutu.

Fedorov prijeti napadima na Rusiju prvim ukrajinskim balističkim raketama

Međutim, kad već ne ide sve kako treba s raketama Flamingo, bivši, smijenjeni ukrajinski ministar obrane Mihail Fedorov misli kako postoji drugi način za dostići planirane političke ciljeve Kijeva. U intervjuu za američki CBS rekao je kako Ukrajina može imati balističku raketu do kraja godine.

Procijenio je da bi Ukrajina mogla biti sposobna napasti Rusiju balističkim raketama domaće proizvodnje za tri do šest mjeseci i podsjetio da je Kijev do sada uglavnom oslanjao na dronove dugog dometa i krstareće rakete za duboke udare protiv Rusije. Ali napade balističkim raketama bit će ruskim snagama puno teže spriječiti – smatra Fedorov.

„Moramo pobijediti Rusiju u svakom tehnološkom ciklusu.“ – rekao je smijenjeni ukrajinski ministar koji sada aludira i na nužnost provedbe predsjedničkih izbora gdje, očito, sebe vidi kao jednog od kandidata.

Zaključak

Čime će sve ovo završiti uskoro ćemo vidjeti. Jer stiglo je vrijeme donošenja ključnih, presudnih odluka – koje će definirati geopolitički izgled budućeg svijeta ako do tada uopće i preživimo.

Ilustracija za sam kraj!

Mnoge velike ukrajinske tvrtke, uključujući Novyu Poshtu, Silpo, ATB, Rozetku i Epicenter, na rubu su zatvaranja zbog ruskih napada, izjavio je, u srijedu, 19. kolovoza, Danilo Getmantsev, predsjednik Odbora za financije, poreze i carinsku politiku Vrhovne rade, u intervjuu za RBC-Ukrajina. Rozetka je izgubila 70 milijuna dolara, dok je Epicenter najmoderniji pogon u Europi. Njihovi izravni gubici iznose milijarde grivnji svaki, a zajedno iznose otprilike godišnji BDP Ukrajine. U međuvremenu, država neće moći nadoknaditi gubitke tvrtkama, jer u državnom proračunu nedostaju potrebna sredstva – rekao je ukrajinski političar.

Paralelno, Putin je, danas, na sastanku ruskog Vijeća za strateški razvoj i nacionalne projekte, komentirao ukrajinske napade na skladišta i logističke centre tržnice Wildberries, rafinerije nafte i druge objekte u zemlji i rekao kako nije bilo kritičnih posljedica od ovih napada i da će država podržati pogođene tvrtke.

„Kako statistika pokazuje, gospodarski rast je općenito skroman, ali pozitivan… Jasno je da niz čimbenika utječe na gospodarski rast, uključujući vanjski pritisak i terorističke napade na industrijske objekte i infrastrukturu. Naravno, nema kritičnih posljedica takvih napada, i nikada ih nije bilo, niti ih može biti. Ali oni nam svakako nanose štetu; to je očito; mi to razumijemo, vidimo i znamo“, rekao je Putin.

Iz njegovih se riječi vidi kako je Rusija u problemima s obzirom na slab gospodarski rast čemu nedvojbeno pridonose i ukrajinski napadi.

Međutim, ne bih rekao kako bi to trebao biti zalog ili poticaj za nastavak visoko rizične igre Europe s Rusijom – na granici otvorenog rata. Jer gospodarski je rast slab ili nikakav i diljem EU-a, dok će se u sukobu ovoga tipa, s golemim ulozima, na kraju sve svesti na ubojito oružje i odlučnost njegove primjene, a ne na ekonomiju – koliko god važna bila.

Nešto oko toga počinje shvaćati i finski predsjednik Alexander Stuub govoreći o nužnosti početka dijaloga s Rusijom, ali o tome više nekom drugom prigodom, piše Geopolitika.