Turizam je to! Valja u dva, tri mjeseca nahvatati što više eurića. Zato hajmo naplaćivati sve što se može.

Šteta samo što se zrak ne može. Stotine hiljada, milioni tragača za suncem i toplim morem udišu i izdišu bez centa doprinosa kasi, budžetu lokalnih jedinica, kako sada moderno krste općine.

Srećom u Makarskoj postoje vrsni meštri za pražnjenje džepova sve ugroženijih turista. Iz godine u godinu meteorski raste spisak harača koji umjesto opuštanja na odmoru donosi panično prebrojavanje love koja nestaje i znatno skraćuje sa radošću planiranu dužinu ferija.

Nova stavka u tom haraču, silovitom nametu i otimanju od turista su i sve glasnija razmišljanja da se počne naplaćivati i gledanje na more, na obalu i vale snova.

Ideja je genijalna, samo da je još usaglasiti prijedloge oko cijena. Većina vlasnika priobalja je za početnu, probnu cijenu od jednog eura za uru neometanog posmatranja plavih valova. Te, ako se pokaže dobrim, onda polagano dizati cijene, baš kao što se radilo sa sladoledom. Sjećate se koliko su još prije kojeg ljeta stajale ledene kugle, kada su majke i očevi veselo častili svoje nasljednike kornetima sa vanilijom, narandžom, čokoladom... Danas normalna obitelj, s nekoliko mališana mora da se snalazi i na ovaj način. Kupi se jedan papreno skupi sladoled i onda lizanje ide u krug. Drukčije ne može. Kako svakog dana kupiti pet, šest sladoleda od gotovo četiri eura.

To s naplaćivanjem pogleda na more davno su skužili iznajmljivači soba, apartmana. Ako, hoćeš ujutro da ti se plavi pred pendžerom plati gospodine, druže.

E, tako stiglo je to sada i do turističkih vođa. Nema više džaba. Istroši se boja mora od gratis pogleda...

Samo pitanje je ko će praviti nove kineske zidove kojim bi se priječio pogled na Jadran plavi? U Neumu bi to bilo lakše, a u Hrvatskoj je to veliki građevinski izazov. Kako ograditi dužinu obale, koja bez otoka iznosi 1.777 kilometara, a sa otocima preko 6.000 kilometara?!

Pavle PAVLOVIĆ