Zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Šemsudin Mehmedović, službeno je uputio tri urgencije Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH.

U dokumentima predanim 26. agusta 2026. godine, a koji su u posjedu „Slobodne Bosne“, Mehmedović oštro kritizira ovu instituciju zbog potpune pasivnosti i kršenja zakonskih rokova.

Naime, prošlo je punih deset mjeseci otkako je podnio službene žalbe zbog, kako navodi, flagrantnog kršenja Ustava i zakona te sistematske diskriminacije bošnjačkog naroda pri zapošljavanju i imenovanjima na državnom nivou.

Urgencije su upućene direktno na tri ombudsmenke – Nives Jukić, Jasminku Džumhur i Nevenku Vranješa. U njima se zahtijeva hitno postupanje i izvještavanje o rezultatima istraga koje su, prema zakonu, morale biti provedene u razumnim rokovima.

Tri ključna stuba diskriminacije

Mehmedovićevi prigovori, koji datiraju još od 29. oktobra 2025. godine, odnose se na tri ključne poluge državne vlasti i administracije:

Agencija za državnu službu BiH (ADS BiH): Žalba se odnosi na rad direktorice Anite Markić. Mehmedović tvrdi da se pod njenim mandatom provodi „gruba diskriminacija Bošnjaka prilikom zapošljavanja“, kao i diskriminacija kod imenovanja konkursnih komisija za sve postupke koje Agencija provodi.

Ministarstvo finansija i trezora BiH: Oštrica kritike usmjerena je prema ministru Srđanu Amidžiću. U dokumentu se navodi da uprkos ustavnim odredbama o proporcionalnoj etničkoj zastupljenosti, unutar ovog ministarstva sa sjedištem u Sarajevu (na dan 20. decembra 2024. godine) radi čak 47% Srba, čime se direktno krše zakonski omjeri na štetu Bošnjaka.

Vijeće ministara BiH: Treća urgencija tretira imenovanja na pozicije rukovodilaca državnih institucija. Mehmedović ističe da su Bošnjaci grubo diskriminisani pri imenovanju na direktorske pozicije (spominje se imenovanje 16 direktora i generalnog sekretara Vijeća ministara). Prema njegovim navodima, Bošnjaci nisu imenovani u ustavom i zakonom utvrđenom procentu od 50%, isključivo zbog svoje etničke pripadnosti.

Šutnja kao odobravanje?

Najveći institucionalni problem na koji poslanik upozorava jeste činjenica da Institucija ombudsmena BiH – čija je primarna zadaća zaštita ljudskih prava i borba protiv diskriminacije – punih deset mjeseci „apsolutno ništa nije preduzela“.

Mehmedović naglašava da institucija nije utvrdila činjenično stanje, niti je njegove žalbe odbacila kao neosnovane, već je odabrala potpunu ignoranciju. Time je, prema njegovim riječima, prekršen član 33. Zakona o ombudsmenu za ljudska prava BiH, koji nalaže provođenje istraga u predviđenim i razumnim rokovima.

Ovaj potez poslanika Mehmedovića ponovo otvara bolno pitanje poštivanja etničkih kvota u državnim institucijama BiH, ali i postavlja pitanje odgovornosti nezavisnih tijela koja bi trebala nadzirati zakonitost rada državnih zvaničnika. Odgovor Institucije ombudsmena na ove dramatične optužbe i dalje se čeka.

(SB)