Smrt Ratka Mladića, srpskog ratnog zločinca presuđenog za genocid nad Bošnjacima, nije ponudila ništa novo u našoj javnosti, osim što je potvrdila da unutar entiteta Republika srpska i u Srbiji postoje političke elite koje su spremne ponoviti iste zločine zbog kojih je njihov idol doživotno boravio u zatvoru. Osim političkih elita, tu su i mobilizirane navijačke mase, koje kroz parole izražavaju solidarnost s jednim od najvećih ratnih zločinaca u posljednjih stotinu godina.

Jasno je da bi svi oni koji brane zločinačko naslijeđe Mladića, da im se kojim slučajem ukaže prilika, postupili čak i krvoločnije nego on. Shodno tome, Bošnjaci moraju biti svjesni da među značajnim dijelom Srba nije došlo do katarze i otrežnjenja te da još uvijek žude za neostvarenim ciljevima iz Memoranduma SANU te drugih dokumenata, od kojih je najsvježija Deklaracija  Svesrpskog sabora. Zbog toga, Bošnjake ne treba čuditi kada im oduzimaju pripadajuće kvote u državnim institucijama ili kada ih preglasaju, te im nastoje zabraniti simbole. Oni koji to čine spremni su na mnogo gore stvari, a neki od njih su i bili dio zločinačkih operacija protiv bošnjačkih civila širom Bosne i Hercegovine, piše Admir Lisica za Preporod.

Politički predstavnici bosanskih Srba jasno poručuju da se ne kaju te da bi “aminovali” nove zločine nad Bošnjacima. S druge strane, Srbija, koja prešutno odobrava separatističko i fašističko divljanje lidera bosanskih Srba Milorada Dodika, ovoga puta je nedvojbeno iskazala svoj stav i odredila se prema Mladiću, kojega su godinama skrivali od međunarodnih sudova. Naime, ministar pravde Srbije Nenad Vujić rekao je odmah nakon Mladićeve smrti da će ovaj ratni zločinac biti sahranjen u Srbiji uz najviše državne počasti! Sasvim jasna poruka Srbije prema Bosni i Hercegovini, ali i Bošnjacima “s obje strane Drine”, kojima se često spočitavala krivica da nisu dozvolili Srbiji da im bude prijatelj.

Srbiji, koja slavi koljača bošnjačkih civila Ratka Mladića, niko trezven ne može biti prijatelj, pogotovo ne Bošnjaci! Bosna i Hercegovina i Srbija su susjedne države, oslonjene jedna na drugu i usmjerene na saradnju. Srbija, pak, neće biti istinski prijateljska sve dok je vode poklonici njihovih ratnih zločina! Kada je riječ o Bošnjacima i njihovom načinu djelovanja na ovakve stavove Banje Luke i Beograda, prvenstveno trebaju biti svjesni da u 2026. godini postoje zločinački umovi koji bi isto ponovili jer, da to nije tačno, ne bismo imali stotine poruka i parola na javnim manifestacijama koje veličaju Mladićeve zločine.

Iluziju da su stvari drugačije, potrebno je spaliti prvom prilikom!

Drugi segment jeste bošnjačko jačanje pojedinca, kako bi u konačnici bila jaka zajednica – toliko jaka da suprotna strana ne pomisli kako bi je mogla nadjačati i uništiti nekim novim genocidom. Ekonomski, obrazovno i vojno, jer ti segmenti su ključni u kontekstu opstanka i jačanja neke zajednice. Bošnjaci se moraju lišiti i politike popuštanja, koja je godinama unazad prisutna, u nadi da će takav stav i djelovanje na svoju štetu biti plodonosni u kontekstu jačanja Bosne i Hercegovine. Naša se javnost, u konačnici, mora suočiti s gorkom istinom da u Banjoj Luci i Beogradu postoje oni koji još uvijek žive u ranim devedesetim godinama te da ih neće promijeniti naša mehkoća, nego oštar stav i odgovor na svaki njihov bezobrazluk, a to je najblaža riječ koja se može koristiti ako želimo dati naziv ovoj srpskoj istrajnosti na veličanju zločina i zločinaca.

Bošnjaci, shodno tome, moraju biti spremni da na sve  zakonite načine kazne one koji bi im sutra pokucali na vrata i odveli ih u logor, a njihove ženske članove silovali. Jer, ukoliko Bošnjaci i poslije ovakvih orgijanja budu punili budžete nedjeljom i tako lahko im dopuštali da se zapošljavaju u Sarajevu, Tešnju i Goraždu, mjestima koja su i dalje “Zapadna Njemačka” za mnoge ljubitelje zločina i genocida, onda je problem u nama!