Najveći državni investicijski fond na svijetu predložio je veliko preuređenje svog obvezničkog portfelja. Ako norveške vlasti prihvate preporuku, udio državnih obveznica mogao bi biti znatno smanjen, a izloženost američkim trezorima prema procjenama Financial Timesa pasti za gotovo 80 milijardi dolara, piše Logično.

Norges Bank Investment Management (NBIM), koji upravlja norveškim Government Pension Fund Globalom vrijednim približno 2,3 biliona dolara, predložio je Ministarstvu finansija promjenu načina na koji fond ulaže svoj obveznički dio portfelja.

Fond trenutno ima strateški omjer od 70 posto dionica i 30 posto obveznica.

Unutar samog obvezničkog indeksa oko 70 posto čine državne i s njima povezane obveznice, a 30 posto korporativni dug.

Novi prijedlog odnosi se upravo na taj unutrašnji raspored.

NBIM predlaže da se udio državnog i sličnog duga unutar obvezničkog portfelja smanji sa 70 na 50 posto, a oslobođeni prostor preusmjeri prema drugim instrumentima fiksnog prinosa.

Financial Times procjenjuje da bi takva promjena mogla smanjiti ukupnu izloženost fonda državnim obveznicama za oko 106 milijardi dolara.

Najveći pojedinačni pad mogao bi pogoditi američke trezore, čiji bi udio prema toj procjeni mogao biti smanjen za gotovo 80 milijardi dolara.

To, međutim, nije isto što i odluka da se sutra na tržište izbaci 80 milijardi dolara američkih obveznica.

Promjena bi, ako bude odobrena, bila provedena postupno kako bi se ograničili transakcijski troškovi i utjecaj na tržište.

Manje trezora, ali ne manje dolara

Jedan od najvažnijih detalja prijedloga jeste da Norveška ne planira dramatično smanjiti ukupnu izloženost američkom dolaru.

Umjesto toga, dio kapitala iz američkih državnih obveznica mogao bi biti prebačen u američke hipotekarne vrijednosne papire i drugi nedržavni dug.

Među instrumentima koji se spominju nalaze se vrijednosni papiri koje podržavaju Fannie Mae, Freddie Mac i Ginnie Mae.

Zato naslov da Norveška “bježi iz dolara” ne bi bio tačan.

Mnogo je preciznije reći da fond želi diverzificirati izvore prinosa unutar obvezničkog portfelja i smanjiti relativnu težinu državnog duga.

NBIM navodi da bi i udio od 50 posto državnih obveznica bio dovoljan da portfelj zadrži svoju ulogu izvora likvidnosti u kriznim periodima.

Američki dug ipak predstavlja važan kontekst.

Ukupni federalni dug Sjedinjenih Američkih Država u augustu 2026. prvi put je premašio 40 biliona dolara, od čega je više od 32 biliona bilo u rukama javnosti, dok je ostatak predstavljao međuvladina potraživanja.

Istovremeno, prinosi na dugoročne američke obveznice porasli su na višegodišnje maksimume.

Prinos na 30-godišnje obveznice nedavno je dosegnuo najviši nivo od 2007. godine, dok su tržišta zabrinuta zbog inflacije, ogromnog državnog zaduživanja i rasta ponude obveznica.

Američko Ministarstvo finansija zato je u augustu najavilo da će od 9. septembra najmanje udvostručiti veličinu otkupa dugoročnih državnih obveznica, sa maksimalno dvije na najmanje četiri milijarde dolara po pojedinoj operaciji.

Važno je ipak precizirati svrhu tih otkupa.

Ministarstvo finansija navodi da je cilj povećanje likvidnosti na tržištu dugoročnih obveznica, a ne formalna intervencija usmjerena na spuštanje prinosa.

Tvrdnja da je ministar Scott Bessent time jednostavno pokušao “oboriti kamate” predstavlja tržišnu interpretaciju, a ne službeno obrazloženje Ministarstva.

Nije egzodus stranih kupaca

Norveški prijedlog dolazi u trenutku kada se sve više raspravlja o tome koliko će strani investitori dugoročno biti spremni finansirati američki deficit.

Reuters je u augustu, nakon prelaska američkog duga preko 40 biliona dolara, zabilježio slabljenje dijela strane potražnje za trezorima.

Ipak, nije tačno zaključiti da strani kapital masovno napušta američko tržište.

Podaci američkog Ministarstva finansija za jun 2026. pokazuju da su strani investitori povećali svoje vlasništvo nad dugoročnim američkim vrijednosnim papirima za neto 207,1 milijardu dolara.

Privatni strani investitori bili su neto kupci u iznosu od 169,8 milijardi, a strane službene institucije za dodatnih 37,3 milijarde dolara.

Sličan obrazac zabilježen je i u maju, kada su strani investitori neto kupili 262,8 milijardi dolara dugoročnih američkih vrijednosnih papira.

Zato je preciznije govoriti o promjenama u strukturi i pouzdanosti potražnje, a ne o općem bijegu stranih investitora iz američkog duga.

Norveški fond je posebno važan zbog svoje veličine.

Njegova obveznička ulaganja trenutno su snažno izložena dolaru: na kraju juna 2026. približno 52,9 posto obvezničkog portfelja bilo je denominirano u američkim dolarima.

Zbog toga čak i relativno mala promjena njegovog referentnog indeksa može značiti desetine milijardi dolara preraspodjele.

No u odnosu na ogromno tržište američkih trezora, potencijalno smanjenje od oko 80 milijardi dolara samo po sebi ne bi predstavljalo sistemski šok.

Mnogo je važnija poruka koju šalje odluka najvećeg državnog fonda na svijetu: tradicionalno vrlo sigurni državni dug više se ne smatra automatski najboljim mjestom za toliko veliki dio obvezničkog portfelja.

Istovremeno, američki fiskalni položaj ostaje pod pritiskom.

Dug je premašio 40 biliona dolara, troškovi kamata rastu, a veliki budžetski deficit tjera Washington da kontinuirano izdaje nove obveznice.

Zbog toga bi eventualna promjena ponašanja velikih državnih i institucionalnih investitora mogla imati veći značaj ako bi norveški primjer slijedili i drugi.

Ali za sada je riječ samo o prijedlogu investicijske strategije, a ne o odluci o masovnoj prodaji američkih trezora.

Norveško Ministarstvo finansija tek treba razmotriti preporuku, a eventualne promjene u mandatu fonda trebale bi biti predstavljene parlamentu tokom 2027. godine.

Izvor: Norges Bank Investment Management / Financial Times / U.S. Department of the Treasury / Reuters