Provjera borbene gotovosti bjeloruske vojske dolazi u osjetljivom trenutku, dok se istovremeno govori o mogućoj novoj fazi eskalacije između Rusije i Zapada. Zbog geografskog položaja Bjelorusije, svaki takav potez Minska dobija širi sigurnosni značaj, prenosi Webtribune.

U analizi se polazi od pretpostavke da države ne podižu spremnost svojih oružanih snaga bez razloga, posebno kada raste rizik direktnijeg sukoba velikih sila.

Bjelorusija se nalazi između ruskog, ukrajinskog i NATO vojnog prostora, pa svaka promjena u njenoj vojnoj spremnosti privlači dodatnu pažnju.

Aleksandar Artamonov smatra da Rusija još raspolaže onim što naziva "prozorom balističkih mogućnosti".

Pod tim podrazumijeva vremenski period u kojem Moskva, prema njegovoj procjeni, još može snažnijim vojnim sredstvima promijeniti tok šire krize prije nego što Zapad dodatno ojača svoje kapacitete.

Artamonov računa na ograničen vremenski period

Njegova procjena ne zasniva se samo na stanju ukrajinske vojske.

Ključno pitanje, prema njegovom mišljenju, jeste koliko brzo zapadne države povećavaju proizvodnju oružja, obučavaju nove snage i grade kapacitete koji bi u budućnosti mogli imati još veću ulogu u sukobu.

Po toj logici, ruski Generalštab mora porediti brzinu vlastitog napredovanja s brzinom kojom protivnička strana obnavlja i širi svoje mogućnosti.

Ako drugi proces postane brži od prvog, smatra Artamonov, strateška inicijativa mogla bi biti izgubljena čak i bez velikog poraza na frontu.

U razgovoru se spominje procjena da bi sadašnji period relativno povoljnijih mogućnosti za Rusiju mogao trajati približno do 2028. ili 2029. godine.

Nakon toga bi, prema toj interpretaciji, odnos snaga mogao postati znatno nepovoljniji za Moskvu.

To je jedan od razloga zbog kojih Artamonov razmatra mogućnost snažnih i precizno odabranih udara koji bi trebali natjerati Zapad da promijeni ponašanje i ograniči podršku Ukrajini.

U krajnjem scenariju spominje čak i taktičko nuklearno oružje.

On, međutim, ne tvrdi da će ono biti upotrijebljeno, već ga navodi kao jednu od mogućnosti u slučaju da rusko vojno rukovodstvo zaključi da je prijetnja dostigla nivo na kojem su potrebna krajnja sredstva.

Bjelorusija dobija dodatnu stratešku težinu

Artamonov istovremeno naglašava da snažan signal ne mora nužno biti nuklearan.

Prema njegovom stavu, cilj bi mogao biti udar na infrastrukturu koja direktno služi proizvodnji oružja ili dronova, odnosno potez kojim bi se Zapadu pokazalo da daljnje povećavanje pritiska nosi ozbiljne posljedice.

Posebno naglašava da vojna procjena ne može biti zasnovana samo na trenutnoj liniji fronta.

Potrebno je, smatra, računati gdje će se obje strane nalaziti za jednu, dvije ili tri godine ako se sadašnji trend nastavi.

Upravo u tom kontekstu Bjelorusija dobija dodatnu važnost.

Minsk može predstavljati sjeverni vojni oslonac Rusije, ali i pravac koji bi NATO morao uzeti u obzir u slučaju širenja krize.

Provjera borbene gotovosti sama po sebi ne znači da je donesena odluka o ulasku Bjelorusije u rat.

Ipak, ona pokazuje da se mogućnost pogoršanja sigurnosne situacije ozbiljno razmatra.

Prema logici iznesenoj u analizi, najveći rizik nastaje ako obje strane počnu vjerovati da im vrijeme ističe.

Tada bi odluke koje su ranije djelovale neprihvatljivo rizične mogle postati realnije ako se alternativa počne smatrati još opasnijom.

Zato izraz "prozor mogućnosti" u ovoj analizi nije samo vojni termin, već upozorenje da bi naredne godine mogle biti ključne za pitanje hoće li rat ostati prvenstveno vezan za Ukrajinu ili prerasti u znatno širi sukob Rusije i Zapada.