Tim kanadskih naučnika objavio je studiju koja pokazuje da se riječna erozija na kanadskom Visokom Arktiku tokom sezonskog otapanja odvija oko 10 puta brže nego na nesmrznutom tlu. Otkriće je potpuno iznenadilo istraživače, koji su godinama pretpostavljali da led unutar smrznutog tla djeluje poput ljepila koje usporava eroziju.

Tim kanadskih naučnika objavio je studiju 30. marta u časopisu Communications Earth & Environment, koja pokazuje da se riječna erozija na kanadskom Visokom Arktiku tokom sezonskog otapanja odvija oko 10 puta brže nego na nesmrznutom tlu.

To saznanje, dobijeno kombinacijom laboratorijskih eksperimenata, matematičkog modeliranja i terenskog ispitivanja na arktičkom ostrvu Tallurutit (Devon Island), u potpunosti je iznenadilo istraživače koji su godinama pretpostavljali da led unutar smrznutog tla djeluje poput ljepila koje usporava eroziju.

Tokom laboratorijskih eksperimenata istraživači su koristili nagnuti stakleni kanal dužine 120 i širine 2 centimetra, u kojem su staklene perle simulirale riječni šljunak. Simulirajući protok smrznute vode preko smrznutih i nesmrznutih podloga, utvrdili su uzrok ubrzanog formiranja riječnih kanala.

"Nismo mogli vjerovati šta vidimo"

Kada u toplijem dijelu godine počne sezonsko otapanje, površinski sloj sedimenta se otopi, dok dublji sloj permafrosta ostaje smrznut. Pošto tečna voda ne može da prodre u dubinu kroz nepropusni permafrost, ona se širi u raznim pravcima i sa sobom odnosi znatno veće količine pijeska i tla.

Jonas Eschenfelder, ekolog sa Univerziteta Simon Fraser, objašnjava: "Doslovno smo očekivali da ćemo vidjeti suprotno od onoga što smo na kraju vidjeli. Ponavljali smo eksperimente gomilu puta, dok moj mentor nije povjerovao u rezultate."

Rezultati su izazvali nevjericu i kod drugih stručnjaka. Shawn Chartrand, ekolog s istog univerziteta, opisuje: "Vidjeli smo rezultate, pogledali se i rekli: 'Ovo ne može biti tačno.' Poslao sam e-mail nekim kolegama. Nisu mi vjerovali. Izveli smo drugi eksperiment. Isti ishod. Misliš da razumiješ osnove funkcionisanja stvarnosti, ali ona ponekad ne funkcioniše tako."

Eschenfelder zaključuje: "Arktik postaje sve važnije mjesto, u smislu geopolitike, ekoloških problema i infrastrukturnih projekata. Ali jasno je da zapravo ne znamo kako se ponaša sa klimatskim promjenama. Naša nauka pokušava da premosti taj jaz, kako bismo mogli predvidjeti buduće uslove i odgovoriti na pitanja o tome kako se krajolik razvija."

Izvor: Dnevno.hr