Ukrajinski udari duboko u ruskom teritoriju postupno nagrizaju jednu od najvrjednijih komponenti ruskog strateškog arsenala. Meta su bombarderi Tu-95, golemi sovjetski zrakoplovi sposobni za nošenje nuklearnog oružja i lansiranje krstarećih projektila, a svaki njihov gubitak za Moskvu predstavlja poseban problem – novi se ne proizvode već više od tri desetljeća.

Kako piše The Telegraph, dva ukrajinska napada na zrakoplovnu bazu Engels-2 u samo šest tjedana vjerojatno su trajno onesposobila još dva bombardera Tu-95. Baza se nalazi duboko u Rusiji, u Saratovskoj oblasti, i jedno je od ključnih središta ruske strateške avijacije.

Dva udara u šest tjedana

Prvi od posljednjih napada izveden je 19. srpnja. Satelitske snimke pokazale su Tu-95 kojem je teško oštećen odnosno odvojen repni dio.

Drugi udar uslijedio je 28. kolovoza, kada je ukrajinski dron ponovno uspio prodrijeti do Engelsa. Ovaj put pogođen je drugi Tu-95, kojem je teško oštećen velik dio desnog krila iza motora.

Analitičari koje citira Telegraph smatraju da je malo vjerojatno da će se bilo koji od ta dva zrakoplova vratiti u operativnu uporabu. Napadi su djelo specijalizirane postrojbe ukrajinske sigurnosne službe SBU zadužene za operacije velikog dometa.

Problem za Moskvu: novih nema

Gubitak Tu-95 nije jednak gubitku zrakoplova koji se može relativno brzo nadomjestiti novim primjerkom.

Rusija nije proizvela novi Tu-95 od 1992. godine. Riječ je o konstrukciji koja potječe još iz sovjetskog razdoblja, a preostali zrakoplovi održavaju se i moderniziraju kako bi ostali operativni.

Robert Tollast, istraživač britanskog Royal United Services Institutea (RUSI), procjenjuje da bi Rusiji moglo biti preostalo tek 20 do 30 operativnih Tu-95, možda i manje, ponajprije zbog starosti flote i zahtjevnog održavanja.

To znači da svaki trajno izgubljeni primjerak dodatno smanjuje sposobnost Moskve za izvođenje velikih raketnih napada.

Jedno od Putinovih ključnih oružja protiv Ukrajine

Tu-95 jedan je od najvažnijih ruskih nosača projektila Kh-101, krstarećih raketa dometa većeg od 3000 kilometara koje je Rusija tijekom rata učestalo koristila za napade na ukrajinske gradove i energetsku infrastrukturu.

Uz Tu-160, Tu-95 je jedan od dva ruska tipa bombardera sposobna za lansiranje Kh-101.

Smanjivanje broja raspoloživih bombardera zato izravno ograničava broj projektila koje Rusija može istodobno lansirati, što posebno može postati važno tijekom zime, kada Moskva tradicionalno intenzivira napade na ukrajinsku energetsku mrežu.

Dron zaobilazio rusku protuzračnu obranu

Posebno zabrinjavajuće za Moskvu jest način na koji su Ukrajinci došli do mete.

Prema Telegraphu, SBU je u napadima koristio bespilotnu letjelicu MICH-2000, procijenjenog dometa oko 2000 kilometara. Engels je od teritorija pod ukrajinskom kontrolom udaljen približno 800 kilometara zračnom linijom.

Dodatni domet omogućuje Ukrajincima da dronove ne šalju najkraćom rutom, već da zaobilaze područja s gušćom ruskom protuzračnom obranom i koriste teren kako bi smanjili mogućnost radarskog otkrivanja.

Justin Bronk, stručnjak RUSI-ja za zračno ratovanje, upozorava da Rusija jednostavno više nema dovoljno gustu protuzračnu obranu da bi jednako kvalitetno zaštitila sve važne objekte na svom golemom teritoriju – čak ni strateški važnu bazu poput Engelsa.

Posljedice bi mogao osjetiti i NATO

Tu-95 nema samo ulogu u ratu protiv Ukrajine. Dio je ruske nuklearne trijade, a Moskva ih desetljećima koristi i za demonstracijske letove prema prostoru NATO-a, posebice uz Baltik i Skandinaviju.

Zbog toga Bronk smatra da bi postupno uništavanje ove flote dugoročno moglo imati čak veće značenje za ruski odnos snaga s NATO-om nego za sadašnju kampanju protiv Ukrajine.

Moskva se tako suočava s neugodnom računicom: što više tih nezamjenjivih zrakoplova koristi u ratu protiv Ukrajine, to manje strateških bombardera ostaje za druge scenarije i za nuklearno odvraćanje.