Cijena dizela približila se granici od četiri marke. A kada gorivo poskupi, račun ne ostaje na benzinskoj pumpi. Plaća se na svakom kilometru, u svakoj njivi, hladnjači, prodavnici i na kraju za svakim kućnim stolom.

Poskupljuje transport, skuplja je proizvodnja, a domaće proizvođače ove godine dodatno je pogodila suša i smanjila prinose, piše FTV

Dok proizvođači tvrde da više nemaju gdje da sijeku troškove, trgovci ih ugrađuju u cijene, a građani sve više odustaju od onoga što su ranije redovno kupovali. Koliko će novi udar na cijenu goriva pogurati cijene hrane i grijanja i gdje je granica koju kućni budžeti više ne mogu da izdrže?.

Skuplje gorivo dodatno opterećuje kućne budžete

Poskupljenje goriva stiže u trenutku kada se kućni budžeti već rastežu do posljednje marke. Ono što građanin plati skuplje na pumpi, ne završava tamo. Plaća ga kroz skuplji prevoz, skuplju robu, skuplju proizvodnju, a uskoro bi račun mogao biti veći i za struju. Svaki novi udar ostavlja sve manje prostora za normalan život.

„To je naredni udar koji očekuje potrošače, pogotovo one koji se budu grijali na električnu energiju. U međuvremenu, kao što znate, poskupio je i pelet.

Već se govori da ispod 700 KM nema tonu, a već se govori i o 900 KM. Ali već se govori o tome koliko je to poskupljenje opravdano, tu bi se moglo naći posla i za inspekciju. A druga stvar je i prevoz“, iznosi Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača „Zvono“ Bijeljina.

A računica se najbrže vidi u prodavnici. Zvanični podaci pokazuju da je kilogram junetine bez kosti za samo godinu dana otišao sa 24 na 27 maraka. Kilogram hljeba od pšeničnog brašna dostigao je tri marke. Za potrošača je ovo već poznata jednačina: cijena raste, a sadržaj korpe se smanjuje.

Suša i skuplji repromaterijal dodatni udar za proizvođače

Za domaće proizvođače računica je još teža. Na već postojeće troškove ove godine stigao je i udar suše, koja je smanjila prinose pojedinih kultura. Istovremeno, gorivo i repromaterijal poskupljuju proizvodnju.

„Nikad skuplja sjetva nije bila, cijena nafte je dostizala četiri marke i više. Cijene repromaterijala su 20 posto više nego prošle godine. Kad se sve sumira, opet je nastradao poljoprivrednik, a na kraju će nastradati i potrošač“, dodaje Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.

I tu se zatvara krug. Od skupljeg goriva i repromaterijala, preko suše i manjeg prinosa, do tezge na pijaci. Domaći proizvođač mora da pokrije sve veće troškove, a kupac istovremeno traži što nižu cijenu. Između te dvije računice sve je manje prostora. U toj borbi domaća roba sve teže parira uvoznoj.

„Pa mi se nekad znamo našaliti da nema uvozne, možda bi domaća bila previše skupa. Mi se, pijačari, znamo tako našaliti, mada skupo je gorivo, skupo je sve. Ni ova godina nije pogodovala našim poljoprivrednicima“, zaključuje Olivija Trifković, trgovkinja na zelenoj pijaci u Bijeljini.

Sve više građana štedi i na hljebu

U zemlji u kojoj je cijena hljeba odavno premašila dvije marke, sve više građana poseže za hljebom koji je ostao neprodat prethodnog dana. Redovi pred pekarama za „hljeb od juče“ više nisu rijedak prizor, već slika standarda u kojem se i na osnovnom zalogaju mora štedjeti.

Bosna i Hercegovina je među zemljama s najnižim životnim standardom u Evropi. Prema podacima Svjetske banke, BDP po stanovniku u BiH je tek oko trećine prosjeka Evropske unije. U takvoj ekonomiji svaki novi rast cijena mnogo direktnije udara na kućni budžet.