Stadion Bežigrad u Ljubljani nekada je važio za jedan od kultnih stadiona u Jugoslaviji, a sada je već dvije decenije van upotrebe. 

Stadion je izgrađen davne 1935. godine, imao je kapacitet veći od 10.000 mjesta, a nakon renoviranja postavljeno je 8.250 stolica. Posljednje renoviranje dogodilo se 1996. godine, reprezentacija Slovenije igrala je na njemu do 2004. godine, a Olimpija iz Ljubljane koristila ga je i nakon toga.

Pošto je velikan slovenačkog fudbala ugašen, na njegovim osnovama stvoren je novi tim koji je nastavio da igra na Bežigradu sve do 2008. godine - kada je stadion zvanično zatvoren. U neposrednoj blizini izgrađen je stadion Stožice, koji je danas jedan od najvažnijih za fudbal u Sloveniji.

Ljubljanske gradske vlasti davne 2003. godine najavile su obnovu stadiona, akcija je trebala početi godinu dana kasnije, govorilo se o 18 hiljada mjesta i micanju atletske staze.

Projekat je odobrio i tadašnji premijer Anton Rop, a poticaj takvom rješenju dao je i crkveni red "Viteza križara", budući da je dio stadiona bio u njihovu formalnom vlasništvu, zaštićen kao spomenik kulture. Projekt procijenjen na 11 miliona eura u međuvremenu je u potpunosti propao.

Slovenski biznismen Joc Pečečnik, koji je kupio stadion, nije uspio realizovati planove za rekonstrukciju i izgradnju drugih objekata oko stadiona zbog poteškoća s dobivanjem dozvole. Planirao je izmijeniti stadion, izgraditi okolne vrtove, stambene blokove i garaže.

Od toga nije bilo ništa, a danas je ovaj stadion u neprepoznatljivom stanju. Zarasla trava prekrila je sve tribine, a izvana se vide grafiti i nered.

Na ovom stadionu je nekada nastupala reprezentacija Slovenije, a posljednji meč je odigrala 2003. godine u revanš utakmici baraža za Evropsko prvenstvo protiv Hrvatske, kada su Hrvati golom Prše slavili sa 1:0.