Portal Tačno.net donosi analitički osvrt koji oštro propituje dominantni narativ u hrvatskim medijima i politici o ugroženosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Tekst argumentira da dugogodišnji izbor Željka Komšića nije bio dio svjesnog bošnjačkog plana preglasavanja, već rezultat političkog populizma, te ukazuje na ogromnu stvarnu institucionalnu i političku moć koju HDZ BiH ima u državi.

U nastavku prenosimo tekst u cijelosti:

Komšić nije rezultat svjesnog plana bošnjačke političke i kulturne elite za preglasavanje Hrvata, nego je biran isključivo zbog svojeg populizma. Njegov nasljednik iz iste stranke, Slaven Kovačević, koji više nalikuje Josipoviću nego Milanoviću, osvojio je pet puta manje glasova. Ukratko, lagali su nam. Ne postoji plan Bošnjaka za uništenje naših sunarodnjaka

Rezultati izbora u BiH za Hrvatsku su šokantni. „Kako to? Nije mi jasno”, pomislio bi gledatelj HRT-a nakon objave izbornih rezultata. Kandidatkinja HDZ-a BiH Darjana Filipović nova je članica Predsjedništva BiH.

Mislav Togonal organizirao je stotine emisija na HRT-u s uvijek istom pričom koju su ponavljale stotine različitih gostiju: „Bošnjaci u BiH svjesno, ciljano i namjerno biraju Hrvatima člana Predsjedništva.” Jedini bošnjački cilj jest Hrvatima izabrati člana Predsjedništva. Gotovo svi hrvatski političari, od Andreja Plenkovića do Katarine Peović, bili su šokirani tim zlim Bošnjacima kojima je jedini izborni cilj hrvatskim radnicima izabrati svojeg člana Predsjedništva. Iz te je premise proizlazio zaključak da su naši sunarodnjaci u BiH ugroženi i da im treba hitna pomoć. Domovinski pokret i Most samo što nisu postrojili bojne i krenuli prema Bosni i Hercegovini, kao devedesetih, u doba obrambenog Domovinskog rata.

Jesu imali pravo bosanci na svog Milanovića?

Pitanje za ozbiljnu analizu bilo bi: je li doista moguće da su naši analitičari, od Žarka Puhovskog do raznih desničarskih ratnika, toliko lijeni da nisu posvetili nekoliko sati istraživanju političke zbilje naših susjeda? Ne bilo mi lijeno, taj sam proces istraživanja proveo u nekoliko sati, promatrajući isključivo pozitivističke činjenice.

Krenimo redom. Bošnjaci su doista u četiri izborna ciklusa birali Željka Komšića za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Oko toga nema polemike, ali oko svega drugog ima.

Kada je 2006. godine Željko Komšić prvi put izabran za člana Predsjedništva, izabran je kao kandidat SDP-a BiH, nasljednika Saveza komunista, a ponašao se kao nasljednik jednog drugog Hrvata – Josipa Broza Tita. Partija je prije dvadeset godina imala velik broj preživjelih članova svih etničkih skupina koji su ga birali. Tadašnji SDP jednostavno je imao više članova i birača nego HDZ. Isto se ponavlja četiri godine poslije, kada Komšić ponovno pobjeđuje kao kandidat SDP-a. Medijski izvještaji iz tog razdoblja govore nam da pobjeđuje boreći se protiv bošnjačkih nacionalista.

Komšić 2018. i 2022. godine pobjeđuje ističući javnu ljubav Dragana Čovića i Milorada Dodika, vođe bosanskih Srba, i mijenja retoriku. Ovaj put doista u prvi plan stavlja bosanskohercegovački HDZ i njegov odnos s pobunjenicima iz Republike Srpske. Ali glavni Komšićev adut bit će populizam. Identičan populizam zbog kojeg Hrvati dvaput biraju Milanovića, malo drukčiji populizam zbog kojeg Amerikanci u dva mandata biraju Donalda Trumpa.

Pitanje koje se logički nameće jest: zašto ljudi u Bosni nemaju pravo glasovati za populističkog vođu kao i mi Hrvati? Od prvih demokratskih predsjedničkih izbora jedino Ivo Josipović među svim predsjednicima nije bio populist. Pitanje je za sebe zašto je predsjednik Tuđman u Daytonu potpisao takvu mogućnost da izbor hrvatskog člana Predsjedništva ne ovisi samo o Hrvatima.

Bojne na koncert

Dakle, Komšić nije rezultat svjesnog plana bošnjačke političke i kulturne elite za preglasavanje Hrvata, nego je biran isključivo zbog svojeg populizma. Njegov nasljednik iz iste stranke, Slaven Kovačević, koji više nalikuje Josipoviću nego Milanoviću, osvojio je pet puta manje glasova. Ukratko, lagali su nam. Ne postoji plan Bošnjaka za uništenje naših sunarodnjaka. Bojne mogu na koncert Thompsona ili Katarine Peović umjesto u rat u BiH.

Još poraznije informacije koje možemo dobiti iz BiH govore o položaju Hrvata u toj zemlji. HDZ BiH kontrolira sve važnije procese u BiH, od financijskog sektora do državnog tužiteljstva i sudstva. Na teritoriju na kojem Hrvati dišu jednostavno nema lopova. Za razliku od Hrvatske, gdje je gotovo svaki HDZ-ov ministar imao mnogo, mnogo vremena za čitanje Dostojevskijevih Zapisa iz mrtvog doma, u BiH HDZ o korupciji i kriminalu ne zna ništa.

I, naravno, najvažnije: najveći Hrvat među nogometašima, naš Igor Štimac, obavještava nas da sa Srbima kontroliramo nogomet u BiH kao što ga je Mamić kontrolirao u Hrvatskoj prije nego što ju je napustio.

Izmjene Izbornog zakona koje je prije četiri godine nametnuo visoki predstavnik omogućile su da se ni vodstvo mjesne zajednice ne može izabrati bez dopuštenja Hrvata. Prošli smo put Bošnjacima izabrali vodstvo parlamenta.

Ukratko, sva priča o ugroženosti Hrvata u BiH koju su nam vlast, desničarske stranke i intelektualci – ali ne samo desničarski – servirali godinama jest laž. Istina, u tome su im nekim svojim postupcima pomogli Bošnjaci u BiH, ali naša lijenost da tragamo za činjenicama nema opravdanja.

Put BiH prema Europskoj uniji nužno će dovesti do smanjivanja prava koja trenutačno imaju Hrvati u BiH. Tako će mnogi završiti u zatvoru, kao i njihove kolege iz hrvatskog HDZ-a. Bit će teško gledati tu nepravdu prema našim sunarodnjacima, ali već smo se naviknuli na teško gledanje zahvaljujući HRT-u i Togonalu.