Ostavka Sabine Ćudić na funkciju predsjednice Naše stranke, podnesena svega sedmicu nakon izbornog debakla, u javnosti se pokušava nametnuti kao rijedak primjer političke odgovornosti i moralnog čina, piše novinar "Stava" Mirza Abaz.

U pismu upućenom stranačkim kolegama, prepunom patetike i samokritike, Ćudić priznaje da je rezultat loš, posebno u Sarajevu, gdje ova stranka najdirektnije obnaša vlast, te poručuje kako "preuzima odgovornost".

Međutim, kada se zagrebe ispod ušminkane PR površine, postaje kristalno jasno da je riječ o još jednom jeftinom populističkom manevru i kukavičkom pranju ruku...

Sabina Ćudić biračima i članstvu prodaje priču o odgovornosti i "historijskim prilikama", ali je već unaprijed osigurala ono što joj je očigledno najvažnije, a to su još četiri godine udobne fotelje u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Na taj način, Ćudić je osigurala nastavak nesmetanog sisanja budžeta i uživanja u basnoslovnim primanjima državnih parlamentaraca, ali ovog puta lišena bilo kakve stvarne političke i stranačke odgovornosti. Niti će odgovarati za poteze vlasti jer više ne predvodi procese, niti će nositi teret stranačkog lidera jer je, tobože, "odstupila".

Hoće li Sabina Ćudić, nakon što su građani na izborima jasno i nedvosmisleno poručili Našoj stranci da joj više ne vjeruju, pokazati stvarni moral i svoj parlamentarni mandat prepustiti nekom drugom? Naravno da neće. Državne privilegije, visoke plate i poslanički paušali previše su slatki da bi se žrtvovali zbog principa o kojima tako rado i nadmeno drži predavanja.

Iza ove tobožnje ostavke krije se još opasnija politička dimenzija. U politiku upućenim krugovima već se godinama otvoreno govori o tome da je upravo Sabina Ćudić siva eminencija i stvarni upravljač svih procesa iz sjene u Našoj stranci. Njen silazak s čelne pozicije stoga nije ništa drugo do povlačenje u zapećak, odakle će nastaviti povlačiti sve ključne konce, ali bez izlaganja javnoj vatri.

U periodu koji slijedi, Našu stranku nesumnjivo čekaju unutrašnji lomovi, teška previranja i opravdane političke strelice nezadovoljnog članstva i javnosti. Ćudić se ovim potezom kukavički izmakla s linije vatre, ostavljajući nekog novog formalnog predsjednika da prima udarce, dok će ona iz sjene najvjerovatnije nastaviti krojiti politiku stranke i istovremeno lagodno živjeti na račun građana u parlamentarnim klupama.

Ostavka Sabine Ćudić tako je ogoljena do srži. Riječ je o klasičnom političkom munafikluku i manevru kojim se vlastiti neuspjeh pokušava upakovati u navodnu političku čestitost, dok se lični interesi i budžetske jasle čuvaju po svaku cijenu.