Amir Gross Kabiri, kontroverzni izraelski biznismen, predsjednik M.T. Abraham Grupe i bliski saradnik domaći političkih lidera Dragana Čovića i Milorada Dodika, ponovo je izazvao oštre reakcije javnosti svojom najnovijom objavom na društvenoj mreži X. Kabiri je, komentarišući izbore u Izraelu, napisao: "Dva milijuna Arapa, većinom muslimana, danas glasuje na izborima u Izraelu. Vrlo neobičan aparthejd." Ova izjava, očigledno usmjerena na relativizaciju optužbi za apartheid s kojima se Izrael suočava na međunarodnoj sceni, izazvala je reakcije javnosti na pokušaje zamjene teza i površno interpretiranje složenih političkih realnosti.

Glasanje unutar "Zelene linije" naspram miliona bez prava glasa

Iako je tačno da arapski državljani Izraela (oko dva miliona stanovnika) posjeduju pravo glasa i učestvuju u parlamentarnom životu zemlje, kritičari ističu da Kabiri svjesno ignoriše suštinu pravne i političke definicije apartheida u kontekstu izraelsko-palestinskog sukoba.

Međunarodne organizacije poput Amnesty Internationala, Human Rights Watcha, kao i izraelske organizacije B'Tselem, u svojim izvještajima ne baziraju optužbe o apartheidu isključivo na statusu Arapa unutar međunarodno priznatih granica Izraela iz 1948. godine. Ključ argumentacije leži u institucionalnoj kontroli nad milionima Palestinaca na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, koji žive pod direktnom ili indirektnom vojnom upravom Izraela, a nemaju nikakvo pravo glasa na izraelskim izborima niti uticaj na vlast koja kroji njihovu svakodnevicu.

Zakon o nacionalnoj državi (2018), ustavni je zakon Izraela koji eksplicitno definira pravo na nacionalno samoopredjeljenje u Izraelu kao "jedinstveno za jevrejski narod", čime se arapska manjina pravno pozicionira u podređen status, uprkos posjedovanju glasačkog prava.

Arapske općine unutar Izraela decenijama se suočavaju sa sistemskim podfinansiranjem, restriktivnim urbanističkim planovima i nemogućnošću širenja, što je u oštrom kontrastu sa razvojem jevrejskih naselja.

Kabirijeve izjave treba promatrati kroz prizmu bliskih odnosa sa predsjednikom HDZ-u BiH Draganom Čovićem i smijenjenim i osuđenim bivšim entitetskim predsjednikom Miloradom Dodikom te pokušaj uvođenja stranih geopolitičkih narativa u domaći politički prostor.

Kabiri koristi platformu u BiH kako bi promovirao jednostrane političke stavove, dok istovremeno uživa zaštitu lokalnih političkih elita. Njegov pokušaj da jednim tvitom, upotrebom pukog podatka o izlaznosti na birališta, "demantira" decenije izvještaja o kršenju ljudskih prava, jeftin je populizam koji ne može izdržati ozbiljnu i argumentiranu raspravu zasnovanu na međunarodnom pravu.

(SB)