Od ulica Pariza i Brisela do trgova Beograda i Tirane, mladi širom Evrope sve glasnije izražavaju nezadovoljstvo političkim elitama, rastućim troškovima života, korupcijom i sve manjim izgledima za sigurnu budućnost. Generacija Z, kojoj pripadaju osobe rođene približno između 1997. i 2012. godine, postala je pokretačka snaga protesta koji su u Srbiji već doveli do izbornog poraza dugogodišnjeg lidera Aleksandra Vučića. Reuters je razgovarao s mladim demonstrantima širom kontinenta o razlozima zbog kojih izlaze na ulice i osjećaju da ih političari ne slušaju.

Maya Gourdel, 19-godišnja studentica iz Brisela, sjedi za stolom i ispisuje protestne parole protiv političara koji upravljaju njenom zemljom.

„Ako gorimo mi, gorjet ćete i vi s nama!“, piše na jednom od transparenata.

Parola preuzeta iz filma „Igre gladi“ iz 2012. godine postala je simbol brojnih omladinskih pokreta širom svijeta. Ona odražava bijes, frustraciju i želju za promjenama koje pokreću proteste širom Evrope.

Njihovi zahtjevi razlikuju se od zemlje do zemlje, ali imaju mnogo zajedničkog: loši uslovi u školama, nedostatak ekonomskih prilika, rast cijena, korupcija, nepristupačno stanovanje i osjećaj da političke elite ignorišu njihove probleme.

U pojedinim državama protesti su prerasli u nasilne sukobe. Prema Reutersu, u Francuskoj su posljednjih sedmica oštećene ili opljačkane hiljade prodavnica, dok je policija protiv demonstranata koristila šok-bombe i vodene topove.

Srbija pokazala da protesti mogu promijeniti vlast

Najveći politički uspjeh studentskog pokreta dogodio se proteklog vikenda u Srbiji, gdje je nakon gotovo dvije godine demonstracija Studentska lista pobijedila na parlamentarnim izborima, okončavši dugogodišnju izbornu dominaciju Aleksandra Vučića.

Protesti su započeli nakon tragedije na novosadskoj željezničkoj stanici u novembru 2024. godine, kada je urušavanje nadstrešnice odnijelo 16 života, a potom prerasli u širi pokret protiv korupcije i autoritarnog načina upravljanja državom.

Studentica i učesnica protesta Staša Piletić opisala je osjećaj nakon izborne pobjede.

„Kada smo se probudili, prvo što smo osjetili svakako je bilo olakšanje i sloboda“, kazala je.

„Lično osjećam pobjedu. Osjećam da smo konačno prešli s protesta na odgovornost“.

Međutim, pobjeda na izborima označava tek početak novog izazova. Studentski pokret sada mora preuzeti odgovornost za upravljanje državom, iako ni njegovi predstavnici ni kandidati nemaju značajnije iskustvo u vlasti.

Jedan od demonstranata, Luka Stojaković, na takve kritike odgovara jednostavno: „Vidjeli smo dokle su nas doveli ljudi s političkim iskustvom".

"Ukrali su nam čak i sposobnost da zamišljamo budućnost“

Sličan osjećaj nezadovoljstva prisutan je među mladima u Italiji.

Chiara, 21-godišnja studentica iz Milana, smatra da su protesti rezultat nagomilanog bijesa generacije koja više ne vjeruje da će živjeti bolje od svojih roditelja.

„Mislim da je najveća šteta koju je ova vladajuća klasa nanijela mojoj generaciji to što nam je ukrala čak i sposobnost da zamišljamo budućnost, da sanjamo“, rekla je Reutersu.

Prema njenim riječima, italijanski studenti suočavaju se sa školama u kojima nema dovoljno nastavnika i zgradama koje propadaju.

Istovremeno, nakon završetka obrazovanja očekuju ih slabo plaćeni poslovi i stanovi čije cijene daleko nadmašuju njihove finansijske mogućnosti.

„I sve to uz perspektivu slabo plaćenog posla za koji se nismo školovali i života u malenom, preskupom stanu, vjerovatno daleko od grada u kojem želimo živjeti“, kazala je.

Chiara smatra da je važno učestvovati u spontanim pokretima nastalim iz „eksplozije bijesa“ koja je omogućila zajedničko djelovanje.

Mladi najugroženiji siromaštvom i socijalnom isključenošću

Ekonomski podaci pokazuju da nezadovoljstvo mladih ima i konkretnu materijalnu osnovu.

Prema istraživanju Evropske unije objavljenom 2025. godine, rast cijena i troškovi života predstavljaju razlog za zabrinutost za 40 posto mladih između 16 i 30 godina.

Od ukupno 92,7 miliona stanovnika EU koji su 2025. bili izloženi riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, najveći rizik zabilježen je među mladima od 18 do 24 godine, njih 26,3 posto.

Nasuprot tome, među osobama starijim od 65 godina taj udio iznosio je 18,8 posto.

Istovremeno, mladi sve više izražavaju zabrinutost da će morati snositi finansijski teret starenja stanovništva, posebno u državama u kojima starije generacije imaju veću političku i ekonomsku moć.

Prema podacima francuskog istraživačkog instituta OFCE, osobe starije od 60 godina čine približno četvrtinu stanovništva Francuske, ali posjeduju oko 60 posto ukupnog bogatstva.

Izdvajanja za penzije u Francuskoj približavaju se iznosu od 14 posto bruto domaćeg proizvoda, dok u Grčkoj i Italiji dostižu oko 16 posto.

Francuski vladin izvještaj objavljen u oktobru pokazao je da su izdvajanja za penzije između 2000. i 2023. porasla za 2,5 procentnih poena BDP-a, dok su izdvajanja za obrazovanje smanjena za 0,5 procentnih poena.

Čak 32 posto budžeta francuskog ministarstva obrazovanja odlazi na penzije, što ograničava sredstva dostupna za druge potrebe obrazovnog sistema.

„Mladi u Evropi su ujedinjeni“

Bilal Narjissi, 17-godišnji srednjoškolac iz predgrađa sjeverno od Pariza, protestuje zbog, kako kaže, katastrofalnih uslova u svojoj školi.

„Nekada smo imali pacove“, rekao je.

Prošle godine učenici su morali biti evakuisani nakon što se dio krova urušio u školsko dvorište. Niko nije povrijeđen.

Narjissi smatra da protesti pokazuju kako mladi širom Evrope dijele iste probleme.

„Mladi u Evropi su ujedinjeni. Svi se slažemo u jednoj stvari: prema mladima se previše postupa kao prema djeci i niko nas dovoljno ne sluša“, poručio je.

Sličnu poruku šalje i Maya Gourdel iz Brisela, koja učestvuje u protestima zbog uslova u belgijskim školama.

„Pokušavali smo djelovati nenasilno. Niko nas nije slušao. Tek kada su ljudi počeli paliti smeće i raditi slične stvari, mediji i kamere počeli su nas prikazivati“, kazala je.

Od Tirane do Berlina: Protesti se nastavljaju širiti

Nezadovoljstvo mladih prisutno je i u Albaniji, gdje su studentske demonstracije protiv vlade premijera Edija Rame, potaknute optužbama za korupciju, nedostatkom radnih mjesta i lošim obrazovnim sistemom, zahvatile Tiranu i proširile se na druge gradove.

„Ako pitate studenta u Albaniji gdje vidi svoju budućnost, svi će reći: izvan ove zemlje“, navodi se u Reutersovoj reportaži, uz ocjenu sagovornice da u Albaniji čak i talentovani mladi teško napreduju bez odgovarajućih veza.

Novi protesti najavljeni su i u Njemačkoj tokom predstojećeg vikenda, gdje će demonstranti upozoriti na rast troškova života, nejednakost, ratove i stanje u obrazovanju.

Reuters podsjeća da su pokreti predvođeni generacijom Z posljednjih godina izazvali političke potrese i izvan Evrope, od Bangladeša 2024. i Nepala 2025. do Indije ove godine.

Iako se zahtjevi razlikuju, zajednička im je poruka da mladi više nisu spremni pasivno prihvatati odluke političkih elita koje, prema njihovom mišljenju, zanemaruju njihovu budućnost.

Srbija je pokazala da takvi pokreti mogu prerasti u ozbiljnu političku snagu i dovesti do izbornog poraza dugogodišnje vlasti.

No, kako ističe Reuters, pred srbijanskim studentima sada je zadatak koji demonstranti u drugim evropskim prijestolnicama tek priželjkuju: dokazati da generacija koja je uspjela pobijediti na izborima može uspješno i upravljati državom.