Tekst koji slijedi izvorno je objavljen na portalu Nova.rs. Riječ je o političkoj analizi koja razotkriva stvarnu prirodu odnosa između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Hrvatski premijer Andrej Plenković na proslavi izborne pobjede Studentske liste nije vidio nijednu zastavu Evropske unije. Njegova izjava u Briselu trebala je sugerisati da zvanični Zagreb ima rezerve prema evropskoj orijentaciji buduće vlasti u Srbiji, ali je otkrila nešto drugo - Plenkoviću nedostaje dugogodišnji politički partner iz Evropske narodne partije. Aleksandar Vučić bio mu je koristan i kad su se svađali. Naročito tada.

Od početka studentskih protesta do parlamentarnih izbora 25. oktobra, na kojima je SNS poražen, režimski mediji u Srbiji insistirali su na priči da iza narodne pobune stoji Zagreb. Te optužbe je uporno ponavljao i Vučić, koji je hrvatski državni vrh i obavještajnu službu SOA optužio za učešće u pokušaju "obojene revolucije".

Plenković je tada te tvrdnje odbacio kao apsurdne. Uoči izbora, kad su srbijanski tabloidi ponovo najavili opasnost iz Hrvatske, morao je objašnjavati i da hrvatski pasoš nije dokaz da njegov vlasnik radi za Zagreb. Vučiću je Hrvatska godinama služila kao najzgodniji odgovor na pitanje ko ugrožava Srbiju. Posebno pred izbore, kad je birače trebalo ubijediti da njegovim odlaskom država ostaje bez zaštitnika. Ni Plenkoviću takav susjed nije bio politički teret. Kad bi mu konkurencija zdesna zamjerila da je popustljiv prema Beogradu, obično nije morao dugo čekati da mu Vučić pruži priliku da pred domaćom publikom brani hrvatske nacionalne interese. Saradnja se za to vrijeme mogla nastaviti.

Plenković je dan poslije izbora čestitao pobjedu Iliji Srdanoviću, nosiocu Studentske liste. Nešto više od sedmicu dana kasnije, 3. novembra, na samitu o proširenju EU koji je u Briselu organizovao Euronews, upitan je šta taj rezultat znači za evropski put Srbije.

Odgovorio je da stavovi izbornih pobjednika o evropskim pitanjima još nisu dovoljno poznati i da će ih morati objasniti kad preuzmu odgovornost za vođenje države. Studentski pokret opisao je kao pokret za slobodu koji zaslužuje poštovanje. A kao razlog za rezervu prema njegovoj evropskoj orijentaciji izdvojio je ono što je, kaže, izostalo na proslavi:

"Na izbornoj večeri u Srbiji nije bilo evropskih zastava. Nijedne."

A s koje pozicije nastupa Plenković? Ako pitate politologa Dejana Bursaća, ni opcija koju premijer Hrvatske predstavlja nije baš eurofanatična.

"Ni na HDZ-ovim mitinzima i predizbornim skupovima nisam nešto često viđao zastave Evropske unije. Ovdje je jasno o čemu se radi - Vučićev režim je izuzetno odgovarao Plenkoviću, ne samo u nekom geopolitičkom smislu. Uvijek je zgodno kad imate neku pariju, odnosno jedan prokazani, korumpirani i problematičan režim u susjedstvu. Onda možete uvijek graditi poziciju moralnog autoriteta", napominje sagovornik.

S druge strane, hrvatska novinarka i predsjednica Evropske federacije novinara, Maja Sever, podsjeća da evropskih zastava nije bilo ni na protestima protiv zagađenja i uvoza otpada u Hrvatskoj. Možda i zato, kaže, što se upravo pod tom zastavom u njenoj zemlji godinama gomilao otpad iz EU. A kad je riječ o Srbiji, radije bi postavila pitanje evropskim političarima: studenti su biciklima išli u Strazbur da institucijama objasne za šta se bore, dok su evropski zvaničnici srdačno dočekivali Vučića.

"Zaista vjerujem u evropsku ideju, u Evropu slobode, solidarnosti, ljudskih prava i demokratije, ali ne u Evropu koja se svodi na protokol, fotografisanje političkih lidera i prebrojavanje zastava. Zato bih sve te zabrinute evropske političare, uključujući Andreja Plenkovića, pitala šta je Evropa konkretno dala studentima u Srbiji koji se bore za pravdu i odgovornost. Šta je dala građanima koji su mjesecima izlazili na ulice, a posebno novinarima koje su tukli, proganjali i zastrašivali, kojima su razbijali automobile i koji su bili izloženi najrazličitijim oblicima nasilja? Vrlo dobro znam koliko su često evropski političari na sve to jednostavno slijegali ramenima", kaže Sever za Novu.

Prozivka Studentske liste sa samita Pedra Vargasa Davida: Zašto je to zanimljivo?

Zanimljivo je i sa kojeg događaja je stigla Plenkovićeva ocjena Studentske liste. Uvodno obraćanje na samitu pripalo je Pedru Vargasu Davidu, predsjedniku Euronewsa i čelniku investicionog fonda Alpac Capital. Portugalski biznismen, čiji je fond ušao u proces preuzimanja medija koji su poslovali u okviru United Medije, još jedna je veza između odlazeće vlasti u Beogradu i aktuelne vlasti u Zagrebu.

Kako je objavio hrvatski sedmičnik "Nacional", a potvrdila Vlada Hrvatske, Plenković je Vargasa Davida primio 30. jula u Banskim dvorima. Sastanak nije bio javno najavljen, niti je poslije njega izdato saopćenje. Tek na novinarska pitanja iz Vlade je odgovoreno da je Vargas David tražio susret kako bi predstavio investicione planove u Hrvatskoj. Razgovaralo se i o primjeni hrvatskog Zakona o medijima i povezivanju sa Euronewsom. Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek naknadno je potvrdila da je Vargas David na sastanku najavio da će zatražiti dozvolu za emitovanje i registrovati N1 u Hrvatskoj. Potom je objavljeno da je Alpac zainteresovan i za kupovinu hrvatske Nove TV. Ministrica je negirala da se razgovaralo o državnom finansiranju medija. Sindikat novinara Hrvatske, međutim, nije dobio odgovor na pitanje da li je bilo riječi o promjenama uređivačke politike ili kadrovskim promjenama na N1.

U Srbiji su potezi Vargasovog menadžmenta izazvali otvoren otpor novinara. Redakcijama Nove i Radara najavljeni su gašenje štampanog izdanja Nove, prekid saradnje sa honorarcima, ukidanje podcasta i otkazivanje foto-servisa EPA i Profimedia. Zbog ovakvih odluka, Vargas je prepoznat kao predvodnik projekta pacifikovanja "neposlušnih medija" za račun Srpske napredne stranke. Ovaj portugalski biznismen, prema riječima upućenih, gaji veoma bliske poslovne odnose sa odlazećim ministrom finansija, Sinišom Malim.

Sever upravo u Pedru Vargasu Davidu vidi moguću vezu između Plenkovića i Vučića. Podsjeća da je na konferenciji iste medijske kuće bivši predsjednik Srbije prošle godine govorio o demokratiji, političkoj polarizaciji i evropskoj budućnosti Srbije.

"Bilo bi zanimljivo uporediti te govore sa stvarnim odnosom prema ljudima koji se bore za demokratiju", kaže Sever i dodaje da, uprkos razlikama, postoje zabrinjavajuće sličnosti između dviju država.

"Diskreditovanje novinara koji postavljaju neprijatna pitanja, napadi na nezavisne medije, proglašavanje kritičara političkim protivnicima i pokušaji da se svaka kritika vlasti predstavi kao organizovana kampanja protiv države. Kad Plenković govori o 'pumpanju', izrazu koji je postao prepoznatljiv u političkim sukobima u Srbiji, ili sam pravi poređenja sa Vučićem, teško je ne primijetiti sličnosti u načinu na koji razgovara sa kritičarima", navodi sagovornica.

Rješavanje problema "unutar obitelji"

Veza između SNS-a i HDZ-a godinama je održavana i u Evropskoj narodnoj partiji (EPP), čija je SNS pridružena članica od 2016. godine. Plenković je, dakle, imao gdje postaviti pitanje evropskog opredjeljenja vlasti u Srbiji i prije nego što je počeo prebrojavati zastave na proslavi njenih protivnika.

U septembru ga je zastupnica stranke Možemo Jelena Miloš u hrvatskom Saboru pitala hoće li kao predsjednik HDZ-a zatražiti isključenje SNS-a iz EPP-a. Povod su bile počasti na sahrani Ratka Mladića. Miloš je rekla da od premijera nije dobila odgovor. Šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman poručio je da se takve stvari rješavaju "unutar obitelji". EPP je još u septembru 2025. pokrenula preispitivanje položaja SNS-a, uz napomenu da to nije postupak suspenzije ili isključenja. Plenković je poslije parlamentarnih izbora u Srbiji izjavio da su predstavnici HDZ-a unutar EPP-a jasno govorili o postupcima naprednjaka koji nisu u skladu sa vrijednostima te političke grupacije. Zahtjev da naprednjaci zbog toga izgube članstvo nije najavio.

Ni povremene javne svađe nisu bile smetnja za susrete na najvišem nivou. Plenković je u oktobru 2024. ugostio Vučića na samitu o Ukrajini u Dubrovniku i potom, pred kritikama vlastitog koalicionog partnera, Domovinskog pokreta, branio odluku da ga pozove. Na kraju su obojica imala šta pokazati svojim biračima: Vučić je mogao reći da je usred Dubrovnika osporio Plenkovićevu izjavu o agresiji na Hrvatsku, a Plenković da je upravo na skupu koji je organizovao Zagreb predsjednik Srbije podržao zajedničku deklaraciju o Ukrajini.

Dok se govorilo o neprijatelju, nafta je stizala preko Hrvatske

Još konkretniji primjer njihove saradnje je NIS. Dok su građani Srbije iz tabloida saznavali da im opasnost prijeti iz Hrvatske, snabdijevanje rafinerije u Pančevu zavisilo je i od toga šta će hrvatska vlada uspjeti dogovoriti u Vašingtonu.

Hrvatski Jadranski naftovod (JANAF) i NIS sklopili su ugovor kojim je za period od početka 2024. do kraja 2026. rezervisan kapacitet za transport oko deset miliona tona sirove nafte. Kad su američke sankcije zbog ruskog vlasništva u NIS-u ugrozile taj posao, Plenkovićeva vlada pomogla je JANAF-u da od američkih vlasti dobije dozvolu za nastavak transporta. Posljednje produženje, objavljeno 31. oktobra, važi do 11. decembra. Pančevu je trebala nafta, a hrvatskoj kompaniji prihod od ugovora. I u Zagrebu i u Beogradu dobro su znali dokle seže priča o neprijatelju preko granice.

Govoreći o nastavku odnosa dviju država, Maja Sever ističe da se nada da se poslije izbora u Srbiji otvara prostor i za drugačije odnose sa Hrvatskom. Vjeruje da je ljudima u obje zemlje dosta toga da im vlast, svaki put kad nema odgovor na problem kod kuće, ponovo pokaže neprijatelja preko granice.

"Već smo decenijama taoci političara koji vrlo dobro znaju kako probuditi strah, nacionalizam i netrpeljivost, a mnogo slabije pokazuju kako obezbijediti pristojan život, slobodne medije i društvo u kojem mladi vide svoju budućnost", kaže Sever.

Podsjeća da između Srbije i Hrvatske ostaju otvorena pitanja nestalih osoba, ratnih zločina i prava manjina. Nijedno od njih, naglašava, ne smije se zaboraviti niti relativizirati.

"Ali ona zaslužuju ozbiljnu politiku, odgovornost i poštovanje prema žrtvama, a ne političare koji ih povremeno izvlače iz ladica kako bi podigli vlastitu popularnost", kaže sagovornica. Građane obje zemlje, dodaje, muče korupcija, klijentelizam, politički pritisci, loši uslovi rada i odlazak mladih, dok institucije prečesto bolje služe vlasti nego građanima.

"Ako su studenti u Srbiji otvorili prostor za bolje odnose i bolje društvo, onda je to mnogo važnije od bilo koje zastave na izbornoj proslavi", podvlači ona.

Vučić bio idealan za Plenkovića

Bursać smatra da je Plenkoviću Vučić odgovarao upravo kao partner za javne okršaje, naročito u situacijama poput parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 2024, kad je HDZ imao ozbiljnu konkurenciju zdesna. Stranci koja je decenijama dio političke elite teško je nastupati u ime naroda ugroženog od vlasti. Sa Vučićem je išlo lakše.

"Plenković je znao da će Vučić zagristi bukvalno svaki mamac", kaže Bursać. Često nije morao ni da ga baci. Kako objašnjava sagovornik, Vučić je sam posezao za Hrvatskom kad je trebalo raspiriti nacionalne strahove u Srbiji. Plenković je onda mogao odgovoriti i pred svojim biračima pokazati da je upravo HDZ taj koji brani hrvatske interese.

Zato, prema Bursaćevoj ocjeni, odnos dviju stranaka treba mjeriti onim što je HDZ bio spreman uraditi tamo gdje je mogao uticati na položaj SNS-a. Da je Plenkovićevoj stranci zaista smetao način na koji je Vučić vladao Srbijom, imala je dovoljno razloga da unutar EPP-a zatraži isključenje naprednjaka, od korupcije i pritisaka na medije do nasilja nad građanima.

"Oni to nisu radili zato što je HDZ-u takav SNS i takva Srbija kojom je SNS vladao izuzetno odgovarala", zaključuje Bursać.