ŽELJKO IVANKOVIĆ ZA „SB“: O neviđenom spašavanju od ustaša, doušnicima, velikoj priči iz BiH, izborima, licemjerju Čovića i maloumnicima: „Konačno je došlo vrijeme da kažemo: `CAR JE GOL`“!

Bosanskohercegovački književnik i publicist Željko Ivanković u ekskluzivnom razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ otkrio je kako je došao na ideju da napiše knjigu koja bi u normalnim državama trebala ući na popis školskih lektira, ali i komentirao društveno-političke prilike u našoj zemlji s posebnim osvrtom na nedavno održane predsjedničke izbore u Hrvatskoj

  • Društvo

  • 15. Jan. 2020  15. Jan. 2020

  • 1

Vaša knjiga pod nazivom „In illo tempore“ djelo je o kojem su se raspisali neki od najčuvenijih književnih kritičara u regiji. Kako ste došli na ideju da istražite slučaj jednog Židova čiji su život spasili Varešaci usred ustaške okupacije u Drugom svjetskom ratu?

Kada sam završio knjigu „Rat i sjećanje“ počeo sam vrlo intenzivno raditi na monografiji Vareša, iako na monografiji radim skoro cijeli svoj intelektualni život. Mislio sam da nakon tog romana idem na monografiju, i da vjerojatno nikad neću napisati neki novi roman. No, kada sam ušao dublje u varešku priču našao sam neke zanimljive slučajeve, a u arhivama su mi se otkrili i neki zanimljivi dokumenti. Jedan od tih dokumenata su i sačuvana pisma Haima Alkalaja, apotekara, ljekarnika, koji je negdje pred Drugi svjetski rat došao u Vareš i otvorio apoteku. Živio je u kući koja je dijelila dvorište s crkvom.

Tragom tih pisama ispostavilo se da su njemu brojni Židovi pisali iz koncentracijskih logora endehazije, iz Jasenovca, Đakova, s Paga. Vidio sam da ga u pismima mole da im pošalje odjeće, obuće, hrane. Da on skuplja hranu za njih po Varešu, Visokom i šalje im. Vidio sam pisma iz Jasenovca. Onda sam se čudio, pa zar je moguće da ima neko sačuvana pisma iz Auschwitza, a vidi netko ima pisma iz Jasenovca. Onda sam gledao te dopisnice, razglednice, one jesu cenzurirane, ali je bio interesantno da ih ima toliko i da je pisma dobivao. Ljudi su od njega konkretno tražili što da im pošalje: lijekove, melem, odjeću, vunene čarape…

To su bili ljudi iz Bosne i Hercegovine?

Da, to su bili ljudi iz Sarajeva, Visokog koje je on znao. Židovi koji su završili u logorima NDH, a čuli su za njega da je radio kao apotekar i da im može pomoći. I, on je uz pomoć brojnih Varešana, uz pomoć župnika, vareških trgovaca muslimana to skupljao i slao. Istovremeno, Vareš je kao i cijela BiH bio dio NDH, i ja razmišljam, kako je moguće da jedan Židov ne samo da živi u Varešu, nego i šalje svojim suplemenicima koji su zatočeni u logorima ono što oni od njega traže. Kad sam ušao u priču vidio sam da je i njega kačio Pavelićev rasni zakon o progonu Židova, Srba, Roma, nepoćudnih Hrvata, i da je i on trebao biti poslan u jedan od logora.

U odlučnom trenutku, Varešani su stali u njegovu obranu i spasili ga da ne završi u Jasenovcu. Vareš je kao rudarski grad, zbog željezare bio važan i u NDH. Varešani su se tada organizirali i blokirali željeznički i cestovni izlaz iz grada i nisu dozvolili da ga isporuče i rekli su: „On je nama i liječnik i ljekarnik, ako hoćete da radimo moramo imati doktora“. Tada je u samom vrhu vlasti NDH bio jedan Crvenković i vrlo je moguće da su na kraju Varešani povukli veze čak i do njega kako bi spasili Haima. Drugi dio paralalne priče je jedan fratar porijeklom Varešanin koji dolazi u Vareš u ratu. Taj fratar i Haim Alkalaj se zbliže, budući da dijele isto dvorište. Za tog fratra se kaže da je bio tajno član Narodnooslobodilačkog odbora. No, fratar se našao u nezavidnoj situaciji. Bio je optužen da pomaže Židovu, od svojih je optužen da je „crveni“, a pročulo se da on lijekove koje dobija od svog prijatelja šalje partizanima. S druge strane, kao uglednog građanina šalju ga da pregovara i s četnicima. To je ambijent u kojem se ne može govoriti o velikim ideologijama, fašizmu, komunizmu, naprosto ljudi u malom mjestu nastoje sačuvati ljudskost, pomagati jedni drugima, biti čovjek, spašavati žive glave...

Kako je okončana priča o spašavanju, fratru i Židovu?

Poslije rata je fratar zaglavio u zatvoru. Čak ga je ovaj Židov pokušao spasiti, ali sve je bio uzalud. Taj je Židov jedno vrijeme živio u Varešu, poslije je otišao u Sarajevo…

Meni su te ulazne informacije poslužile da napišem roman, spomenik jednom gradu koji je u ratu uspio sačuvati jednog Židova i njegovu familiju. O jednom gradu koji je u najgorim vremenima uspio ostati ljudski. Nije to nimalo slučajno, jer Vareš ima tu radničku tradiciju, tradiciju solidarnosti. Pa i na prvim demokratskim izborima Vareš i Tuzla su jedina dva grada u pobijedio SDP. U Varešu je bila i prva proslava prvog maja. Austrougarska je to dozvolila odlukom iz Beča. Nije to dozvilila što ga voli, nego im je Vareš bio potreban zbog rudnika i željezare. U Varešu je bio i najduži štrajk livaca u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, to je jedna historijski bogata sredina i meni je to poslužilo da napišem priču o jednom gradu koji je sačuvao ljudskost u teškim vremenima.

Da se pokaže da nije nikakav problem da su fratar i Židov prijatelji, da su muslimanski trgovci preko Židova i fratra pomagali da se pošalje pomoć Židovima u logore, ali i pomoć partizanima u šumu. Ljudi su naprosto nalazili načina da i u paklu rata prežive.

Zanimljivo je da ste roman nazvali „In illo tempore“, zašto naziv na latinskom?

U to doba se u crkvama govorio isključivo latinski, i mise su bile na latinskom. I evanđeoska čitanja su počinja riječima: „U ono doba…“, na latinskom: „In illo tempore…“. Kada se fratar vratio iz zatvora povukao se i sebe i ušutio, nije govorio ni o čemu. Nikad se ne zna tko može biti doušnik, a bila su takva vremena da je to mogao biti i tvoj kolega fratar... Tako je kad bi nešto htio ispričati uvijek započinjao sa „In illo tempore…“, i sad ti ne znaš na koje on vrijeme misli. Misli li na 1941., 1943. ili 1948. S „U ono doba…“ izbjegavao bi biti konkretan...

Vareš je svakako fenomen, objavili ste po mnogima i kapitalno djelo, monografiju o Varešu, istina o njoj se više pričalo u Zagrebu nego u BiH.

Monografija ima 400 stranica, 600 fotografija. Bavio sam se historijom Vareša do 1993. godine. To je za mene rubna godina, jer 1993. godine se događa zločin koji su napravili Hrvati u Stupnom Dolu, i događa se ulazak Armije BiH i preko noći iz Vareša izlazi 12.000 ljudi. Organizirano. Stvar je bila projektirana, baš kao što je iseljen Kakanj i neka druga mjesta. Do tog razdoblja me zanima Vareš, onaj Vareš koji je tim činom nestao. Ja sam se zezao i jednom prilikom kazao da je monografija nadgrobni spomenik jednom gradu koji više nikada takav neće postojati.

Vareš je fenomen, od ilirskih vremena, rimske vlasti, doseljavanja Slavena, preko bosanskog kraljevstva i turskog doba, Austrougrske do današnjih dana. Vareš je, podsjećam, jedno od pet mjesta u osmanskom periodu u kojima je cijelo vrijeme zvonilo zvono na crkvi. Iz vareškog kraja nije uziman danak u krvi, kako bi se zanat prenosio s oca na sina. Austrougarska, na primjer, nije uzimala vareške muškarce zaposlene u rudarstvu u vojsku, jer joj je trebalo da se nastavi proizvodnja. Nije napravila ni prugu ni željezaru iz ljubavi, nego iz golog interesa, pa je taj povlašteni status tijekom stoljeća stvarao ne samo bogatiji sloj ljudi, nego i poseban karakter ljudi. Turski zakoni o gradnji kuća ili oblačenju nisu se, u praksi, odnosili na katolike rudarskih mjesta  kao na one druge. U Varešu, Fojnici ili Kreševu se ipak živjelo drukčije, nego tamo gdje je vladao čisti osmanski feudalizam. U Varešu se, kao što rekoh slavi Prvi maj, Beč ga odobrava, osniva se sindikat, Beč ga odobrava. Važno je bilo da se radi, proizvodi željezo...

Godinama proučavate društvene prilike iz povijesti, a kako gledate na ono što nam se događa danas. Jeste li kao Hrvat iskoristili pravo i glasali na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj?

Ja nisam nikad glasao, niti ću ikad glasati za izbore u drugoj zemlji. Imam hrvatsko državljanstvo, bh. državljanstvo, a da mi Švicarci ponude svoje – uzeo bih. Uzeo bih i vatikansko kao neki svećenički uglednici iz BiH. Neka, pak ne bih ni da me mole…

No, mislim da ni jedan čovjek ne bi trebao glasati, osim u onoj državi u kojoj živi i plaća porez, gdje je služio vojsku, gdje ima aktivno i pasivno pravo glasa. Jer, ako ja nemam aktivno pravo glasa u Hrvatskoj i ne mogu se kandidirati za predsjednika Hrvatske odavde, odakle mi pravo da npr. svojim prijateljima piscima iz Hrvatske ja biram predsjednika.

Koliko je sve skupa postalo licemjerno i pogubno po Hrvate porijeklom iz BiH koji žive u Hrvatskoj, a koje zbog toga gledaju drugačijim očima?

Upravo to je glavni razlog. Odakle meni pravo, ili nama Hrvatima iz BiH pravo da ljudima koji žive u Slavoniji, i manje ili više se nalaze u bijednoj situaciji pa bježe u Irsku ili Njemačku… biramo predsjednika? Zar oni svojim izborom, odlaskom iz Hrvatske, nisu najbolji glasači i birači u svojoj zemlji? Oni nogama glasaju. Tko sam ja da njima biram i naturam da pobijedi HDZ ili SDP. A ako mi to radimo, a recimo da je to legalno, što jest, jer postoji zakon koji to dopušta, što je onda legitimno? Pitam se kao i predsjednik najveće hrvatske stranke je li legitimno da nama drugi biraju člana Predsjedništva!? Ne može jedno biti i legalno i legitimno, a drugo ne...

Jer, taj član Predsjedništva je već dvaput bio član Predsjedništva i nije bio nikakav problem. Zašto je sad problem? Ako govorimo o legalnosti i legitimnosti, onda to mora biti principijelna priča. Inače u svemu tome vidim obično licemjerje. Zašto to pitanje nije rješavano u prethodnih 25 godina, nego kad si vidio da te ipak netko može nadglasati… S druge strane, zar nije licemjerno da ti biraš drugome, a ne dopuštaš da drugi biraju tebi? Ili, treća priča, u mom Varešu, gdje su prethodna dva načelnika općine u tri ili četiri mandata bili Bošnjaci, jedan je bio SDP-ov, a jedan kadar SDA, a sad je predsjednik vareškog HDZ-a načelnik općine. Njega su izabrali Bošnjaci. Iz bošnjačkih sela su ljudi glasali za njega, meni su govorili: `Nećemo ovog našeg lopova`. Ne tvrdim ni da jest ni da nije lopov, ali čovjek je trenutno u zatvoru. Poslije tih izbora kada je Vareš dobio Hrvata za načelnika, HDZ-ovca, Dragan Čović u izbornoj noći je izašao i rekao: „Mi smo pobijedili…“ i nabrojao sva mjesta u kojima je HDZ pobijedio, a među njima i u Varešu.

Šta to znači „Mi smo pobijedili“? Ko ga je izabrao? Mislim da je legalno i legitmino da je taj čovjek izabran. Ljudi u lokalnoj sredini kažu: „Ne zanima mene čak ni da mi brat, ja ću izabrati drugoga, sposobnoga, jer taj drugi naprosto zna posao…“

Ako su ljudi procijenili da načelnik treba biti taj čovjek, neka bude. Ako su procijenili da član Predsjedništva treba biti taj čovjek, neka bude. Dakle, moramo se odlučiti, jesmo li za legalne i legitimne, ili smo za leglane bez legitimnosti, ili smo, pak, za opciju može jedno – može drugo, kako nam kad paše. Možda se ne razumijem u politiku, ali znam sigurno jedno. Nisam se valjda školovao i proživio cijeli život za to da me netko pravi budalom pored zdravih očiju i još uvijek zdrave pameti? I to, takve slučajeve imam potrebu pokazivati kao dio društvenih fenomena koji zagađuju ambijent u kojem živim. Na jedan način živim i dišem ovaj zagađeni zrak u Sarajevu zbog kojeg nitko prstom ne mrda, a na drugi način je zagađen po tome što je  najveći problem danas ima li ili nema pečata, ili je li nešto legalno ili legitimo? Trebalo bi rješavati ono što je ljudima najvidljivije, egzistencijalno najbliže, a ne praviti od ljudi budale, konkretno, od hrvatskih građana u BiH maloumnike, da ni toliko ne znaju ili ne smiju znati i da ne mogu reći svoj stav. Pa stanite, ljudi, davno je napisana bajka „Carevo novo ruho“. Red je da konačno počnemo govoriti: Car je gol!

(Razgovarao: M. ILIČIĆ)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...