Glavni lik naše današnje priče je njemački feldmaršal Gerd von Rundstedt, oficir i zapovjednik Hitlerove vojske. Rodio se u uglednoj plemićkoj obitelji koja je pripadala slavnim pruskim junkerima.

Junkeri su bili plemići u sjevernoj Njemačkoj koji su činili osnovu zapovjednog kadra pruske vojske, koja je nekoć smatrana najbolje organiziranom na svijetu.

Većina junkera zapravo nije imala titule baruna ili grofa, nego su bili prepoznatljivi po plemićkom vezniku von. Gerd von Rundstedt odlučio se za vojničku karijeru, poput svojih predaka. Završio je vojnu akademiju i postao oficir. Već prije Hitlerovog dolaska na vlast u Njemačkoj, von Rundstedt je imao čin generala.

Kad je počeo Drugi svjetski rat, Gerd von Rundstedt zapovijedao je njemačkim jedinicama pri napadu na Poljsku.

Zanimljivo je da je bio protivnik nasilnog postupanja prema Židovima pri okupaciji Poljske. Tužio se višim instancama na nasilno ponašanje nekih njemačkih trupa.

Važna je bila Rundstedtova uloga u njemačkom osvajanju Francuske. Zapovijedao je krilom napada koje je izvelo Blitzkrieg udar na Francusku preko Belgije (tzv. Grupa armija A).

Nakon pobjede nad Francuskom 1940. godine, von Rundstedt je dobio čin feldmaršala. Iste godine imenovan je na položaj vrhovnog zapovjednika Zapada (njem. Oberbefehlshaber West). Time je postavljen na čelo čitavog Zapadnog bojišta u Drugom svjetskom ratu i bio je direktno podređen glavnom zapovjednom središtu cjelokupne Hitlerove vojne sile – Vrhovnom zapovjedništvu Njemačkih oružanih snaga.

U praksi je navedeni Oberkommando der Wehrmacht (OKW) zamjenjivao njemačko ministarstvo obrane, koje je Hitler ukinuo 1938. godine. Postojao je i Oberkommando des Heeres (hrv. Vrhovno zapovjedništvo kopnene vojske), koje je nominalno bilo podređeno OKW-u, ali je zapravo prilično samostalno upravljalo vojnim operacijama na Istočnom bojištu.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata feldmaršala von Rundstedta uhapsili su Amerikanci. Bio je već u 70. godini pa mu zbog starosti, senilnosti i lošeg zdravlja nikada nije suđeno za ratne zločine. 

Na kraju je pušten na slobodu i umro je u rodnoj Njemačkoj 1953. godine. Sahranjen je u uniformi na groblju pokraj Hannovera, a sprovodu je prisustvovalo oko 2.000 ljudi.

(SB)