“A crkva kojoj pripadamo se naziva srpskom, ruskom ili grčkom s obzirom na geografsko njeno prisustvo ili s obzirom na većinu vjernika koje ima, ali je ona po svojoj prirodi vaseljenska, nema nacionalni karakter”, tvrdi Amfilohije.

On kaže da je njemu bitno je da li je neko kršten i vjeruje u boga živoga, istinitoga u Hrista, da li on dolazi u crkvu, bez obzira kako se on osjeća nacionalno i kojoj državi pripada.

“Na moj predlog je osnovana naša eparhija za Latinsku Ameriku. Evo recimo, prošle godine sam bio u Aja kuću u Peruu, na 3.500 metara nadmorske visine. Bio sam tamo i krstio sam jednu porodicu, ovih Inka. Oni su moji kumovi. Ja sad kažem, ja sa Srbin, ja sam Crnogorac, ovdje sam se rodio i odrastao, međutim ja sam sada Ink. Čak smo ih krstili u jednom jezeru tamnošnjem, blizu onih zidova stare imperije Inka, tamo sam ih krstio, sad ja pripadam njima. Isto toliko ih volim i poštujem kao ovdje moje u Morači”, zaključio je Amfilohije.