Piše: NEBOJŠA VUKANOVIĆ

Iako mnogima izgleda lijepo i privlačno biti funkcioner ili direktor neke javne ustanove ili preduzeća u Republici Srpskoj, uživati u brojnim privilegijama, mastiti brkove na tenderima i  „investicijama“ bez bilo kakve odgovornosti i straha od kazne, imati limuzinu, vozača, sekretaricu, reprezentaciju, ali nije to baš tako lak posao, kako izgleda na prvi pogled, jer ponekad ima dosta iskušenja. Jedno od većih svakako su sastanci i bliska saradnja sa Vođom, pred kojim mnogi iz straha imaju veliku tremu pa počnu pričati nepovezane gluposti, praviti gafove, zbuniti se, mlatiti praznu slamu.. Ako je Šef ili veliki Vođa, kako ga ulizice snishodljivo zovu, ljut i nervozan pa počne da galami, histeriše i lupa, onda je situacija baš teška, iskušenja velika a mnogi se pogube i ne znaju veselici šta pričaju.

Zato se ne treba čuditi kad visoki funkcioneri SNSD-a, poput novog pridruženog spoljnog druga člana  Miće Mićića ili juče Vlade Đajića, naprave neki veliki gaf, jer nije ni njima lako. Neće jezik nego pravo, rekla bi stara poslovica, ili je podsvjest toliko jaka pa se ne treba čuditi što su Mićo Mićić i direktor Kliničkog centra Banjaluka Vlado Đajić rekli gotovo istu stvar o krizi sa korona virusom, koju neki smatraju gafom, jer će ova kriza sada sigurno biti izgovor režimu za sve probleme koji će uskoro isplivati na površinu, i uporno će 20 godina svojih promašaja i haos koji su napravili pokušati pravdati koronom!

I dok je pred novinarima Miću Mićiću rukom pokazao da bježi i ustupi prostor pred mikrofonom, kako bi i on mogao da besjedi, Dodik je juče morao lupiti po leđima dr Vlada Đajića da prestane pričati gluposti, jer je vidio da su pritisak i trema preveliki i da se polako gubi kontrola, na nezgodnom mjestu, pred novinarima. Sve me je podsjetilo na anegdotu sa ženom koja gazi supruga nogom ispod stola da manje priča ili pije, ako „izleti“ i kaže pred gostima nešto što nije trebao, samo što se Dodik nije ni najmanje potrudio da prikrije nezadovoljstvo zbog trabunjanja svojih kadrovika.

Ćuškanje najbližih saradnika pokazuje koliko Dodik ima poštovanja prema svojim ljudima, koje javno ponižava, vjerovatno kako bi sebe uzdigao i pokazao velikim. Tužno, jer je to jedna u nizu slika njegove nemoći, pravog karaktera i lica. Kada čuju gafove visokih funkcionera SNSD-a vjerujem da novinari i građani imaju donekle razumjevanja, jer nije ni njima lako, mnogi su pod velikim pritiskom i rado bi sve napustili ali ne mogu. Narodna poslovica kaže da je neko dao dinar da uđe u kolo, a da bi dao tri da iz njega izađe, ali ne može, jer i „omerta“, zavjet ćutanja, vječno veže članove mafijaške organizacije da posle obavljenog zadatka ostanu na okupu.