Naša današnja priča vraća nas u davnu 1939. godinu, kada je u prvim danima aprila otpočela invazija na Kraljevinu Albaniju.

Talijanska invazija Albanije je bio kratki oružani sukob koji se u aprilu 1939. odigrao između Kraljevine Italije na jednoj, i Kraljevine Albanije na drugoj strani i završio okupacijom Albanije, koja je nakon toga pripojena fašističkoj Italiji kao dio tzv. Talijanskog Carstva.

Italija je mladu albansku državu iskoristila kao izvor sirovina, odnosno kao pripremu za dalju ekspanziju na Balkan.

Italija je htjela Albaniju okupirati još pod vladavinom Benita Mussolinija, ali se tome opirao kralj Zog I od Albanije, nastojeći očuvati nezavisnost svoje države. Kada je u Evropi u proljeće 1939. godine eskalirala diplomatska kriza, i nacistička Njemačka okupirala Čehoslovačku, Mussolini je htio pokazati svom partneru Hitleru da je i on sposoban za osvajačke pohode. Povod za akciju je bilo rođenje Zogovog sina, odnosno mogućnost stvaranja dinastije koja bi dala dodatni legitimitet nezavisnoj Albaniji.

Talijanska vlada je 25. marta 1939. uputila službeni ultimatum Tirani zahtijevajući da Albaniju okupiraju njihove trupe. Albanska vlada na ultimatum nije odgovorila, ali se nije ni pripremila za rat, a o ultimatumu nije obavijestila javnost u zemlji, koja je toga postala svjesna tek kada su 6. aprila Tiranu nadletile stotine talijanskih aviona bacajući letke s obaviještenjima o predstojećoj okupaciji. Kralj Zog je, svjestan da se slabo opremljena i obučena albanska vojska ne može ravnopravno oduprijeti talijanskim snagama podržanim mornaricom i zrakoplovstvom, planirao namjerno ostaviti luke i gradove nebranjenima, odnosno sa vojskom se povući u planinsku unutrašnjost i odatle organizirati otpor.

Taj je plan već prvi dan propao, a na kraju i u panični bijeg vodećih članova vlade. Iako su u nekim mjestima lokalni dobrovoljci Talijanima pružali žestok otpor, talijanske snage su već prvi dan uspjele zauzeti sve albanske luke, a već sljedeći dan i glavni grad Tiranu, kao i Skadar.

Pet dana kasnije, Talijani su sazvali nacionalni parlament koji je talijanskog kralja Viktora Emanuela III proglasio novim kraljem Albanije, a Shefqet Vërlaci za premijera.

Talijani su vlast nad Albanijom zadržali sve do kapitulacije u Drugom svjetskom ratu 1943. godine, kada su na tlo Albanije stigli Nijemci.

Zanimljivo je kako je fašistički premijer Shefqet Vërlaci, inače član Albanske fašističke stranke, bio najveći zemljoposjednik u Albaniji.

Umro je 1946. godine u Zürichu u Švicarskoj, a sahranjen je na protestantskom groblju u Rimu.

(SB)