Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ

Sad se suočavaju sa "javnim svjedočenjem" krim-tehničara čije fotografije otkrivaju vinovnike počinjenih nezakonitosti, ali i vrlo važne dokaze sumnje da je David ubijen 24. marta 2018. između 00 i 06 časova. Nikako šest dana ranije kako se kvaziistragom kontiniurano pokušava "dokazati"! Objavljujem nove foto-dokaze koji višedimenzijalno potvrđuju prijavu koju smo Davor Dragičević i ja podnijeli prije aman dvije godine. Prijavu koja je tužilačkim bitangama problem od kog očigledno ne mogu pobjeći.

Javnost je posljednjih dana preko društvenih mreža upoznata sa fotografijama vinovnika teških nezakonitosti počinjenih tokom uviđaja i obdukcije ubistva banjalučkog studenta i umjetnika Davida Dragičevića. Mnogi se pitaju: ko je i iz kog razloga ovako važne foto-dokaze učinio dostupnim javnosti?

Ključno pitanje kakvo valja postaviti glasi: zašto je krim-tehničar ovako odstupio od pravila struke i odreda fotografisao počinioce taških nezakonitosti od 24. i 25. marta 2018. godine? Umjesto dokaza i tragova taj je fotografisao svoje "kolege", a to da je u pitanju kriminalistički tehničar potpuno sam uvjeren. Mogao bih čak nevesti i ime istog, ali neke stvari valja sačuvati za istragu. I jeste najbolje da on kroz svjedočenje tužilaštvu pojasni šta je i zašto uradio.

Sa postavljenih fotografija sasvim jasno se vidi da je jedan od aktera uviđaja i obdukcije odreda fotografisao ostatak "ekipe". I to je kontinuirano činio na licu mjesta tokom uviđaja do obdukcije u Karanovom zavodu sutradan. Svaki kriminalistički tehničar, inspektor, tužilac i drugi akter krivičnog gonjenja zna da se takve stvari ne čine, a ovde ih de fakto vidimo.

Za neupućene moram ukazati da tužioci i inspektori tokom uviđaja prate krim-tehničare i njihove stručne radnje. Prvi u lice mjesta ulazi krim-tehničar i sve dalje službene radnje podređuju se njegovima zapažanjima, obilježavanjima, fotografisanjima, izuzimanjima predmeta i tragova... I foto-dokumentaciju uviđaja, obdukcija i drugih službenih radnji sačinjavaju krim-tehničari, a u pitanju su dokazi sa kojima inspektori i tužioci moraju povezivati svoje zapisnike.

Svako ko je ikada prisustvovao uviđaju morao se suočiti sa upozorenjem krim-tehničara da se makne iz prostora koji fotografiše. Sve fotografišu iz različitih pozicija i ostale moraju pomjerati obzirom da su fokusirani na lice mjesta i zatečeno stanje. Nikako na kolege sa kojima rade i druge prisutne! Elem, po fotografijama vidimo da je ovoga puta krim-tehničar uveliko odstupio od profesionalnih standarda i pravila struke, odnosno da se svojski trudio "zabilježiti" aktere spornih dešavanja.

Razlog ovakvog neprofesionalnog ponašanja davno sam objasnio kroz prijave i svjedočenje u Republičkom tužilaštvu RS. Bio sam vrlo decidan u stavu i objašnjenjima da je uviđaj na mjestu pronalaženja tijela Davida Dragičevića nezakonito prekinut, odnosno da je naređenjem Darka Ilića spriječeno izvršenje te istražne radnje kako to zakon i pravila struke nalažu. Pa i da je sve to učinjeno kako bi sutradan mogli podmetnuti lažne dokaze iz nepostojeće krađe nad kućom Rađena. U desetinama tekstova sam do detalja objašnjavao kako je sve to izvedeno, zbog čega nemam potrebu vraćati se na tu zaista obimnu materiju.

Ovde je dovoljno istaći da su krim-tehničari ti koji su na licu mjesta trebali povaditi sadržaj iz džepova Davida Dragičevića, pa to sve fotografisati. Naprosto da bi nađene predmete mogli povezati sa kasnijim službenim radnjama - od obdukcije do otvaranja deponovanih dokaza radi slanja na vještačenja. Mnogo puta sam pisao o tome kako Davor Dragičević suprotno zakonu nikada nije pozvan u sud radi identifikacije predmeta nađenih kod njegovog sina, a to je i iznimno važan momenat dokazivanja počinjenih nezakonitosti službenih lica pravosuđa i policije.

Identično važi kada su povrede u pitanju, kriminalistički tehničari odlično znaju kakve morfološke promjene nastupaju kod leševa, pa i kako povezuju fotodokumentacije uviđaja i obdukcije, do onih sa identifikovanja predmeta u sudu i slanja na vještačenja. Da, neupućeni trebaju znati da su krim-tehničari ti koji primjenom stručnih znanja pakuju i šalju predmete i tragove na vještačenja, odnosno da su ključni akteri svakog vještačenja. Tužioci samo daju formalne naloge, a inspektori čekaju gotove nalaze.

Elem, kada je slučaj Davida Dragičevića u pitanju bukvalno su spriječeni u tome da svoj, nemjerljivo važan, posao odrade kako im zakon i struka nalažu. Zato je krim-tehničar odreda fotografisao one koji mu nisu dopustili izvršenje zadatka, odnosno svega onoga šta radi u sličnim situacijama. Nisu mu dali da fotografiše dokaze i tragove, pa je čovjek fotografisao te što su tako grubo pogazili i zakon i struku. Možemo sačekati formalno svjedočenje istog, ali vjerujte da će u biti glasiti kako ovde opisujem.

Na gornjoj fotografiji vidimo koje kolege je krim-tehničar fotografisao na licu mjesta, a koji su ga onemogućili u izvršenju zadatka kakav sam prednje opisao. Uviđaj je formalno radio inspektor Siniša Kojdić, a šta su na licu mjesta radili Željko Novaković i Slađan Kvržić neka objasne tužilaštvu. Sigurno nisu došli pomoći Kojdiću obzirom da na licu mjesta bukvalno ništa nije urađeno. Kao što i Marinko Matijević (vidi podnaslovni foto), sada definitivno identifikovani "glavni inspektor" Darka Ilića, treba objasniti šta je sutradan radio na obdukciji. Osim što su podmetali lažne dokaze!

Preuzeo sam i pohranio fotografije objavljene na društvenim mrežama, no neću ih ovde sve prezentovati iz razloga što su javnosti već dobro poznate. Prikazujem samo one na kojima se jasno vide policijske bitange odgovorne za silne nezakonitosti i manipulacije kakve sam obrazložio prijavama tužilaštvu i svojim svjedočenjem u tom predmetu. Nakon bar hiljadu odrađenih uviđaja meni ne mogu "prodavati maglu", baš kao što to nisu mogli ni kolegi koji ih je odreda fotografisao.

Nadalje dolazimo do druge, čak važnije, dimenzije objavljenih fotografija. Obzirom da su u pitanju fotografije visoke rezolucije (znamo ko takve radi) mogao sam raspoznati i označiti doista zabrinjavajuće detalje u domenu povreda i tragova krvarenja. Poštujući izjavu majke Suzane, ali i svih koje može ovakav sadržaj uznemiriti, preuzete fotografije sam prilagodio na donje prezentovan način.

U cilju što manjeg uznemirenja porodice i čitalaca na obe fotografije sam crnom bojom prekrio oko i obrvu, no opet se može vidjeti da je riječ o identičnom dijelu glave. Lijeva fotografija snimljena je 24. marta tokom uviđaja, a desna sutradan tokom obdukcije. I na ovakvom prikazu može se vidjeti na šta je aludirao onaj ko je fotografije objelodanio, a originali daju mnogo veće mogućnosti. Samo su doista uznemirujući za osobe nenaviknute na te stvari.

Crvenom elipsom sa brojem 1 označio sam svjež manji hematom pored lijevog oka fotografisan na licu mjesta, odnosno tokom uviđaja. Na desnoj fotografiji elipsom i identičnim brojem označio sam kako je to fotografisano sutradan prilikom obdukcije. Iz ovakvog hematoma nema teorije da je moglo nastupiti krvarenje i slivanje krvi kakvo vidimo da je zabilježeno sutradan. Ko je i zašto u međuvremenu zasjekao sporni hematom neka objasne Željko Karan i ostali nabrojani akteri "službenih radnji".

Elipsom i brojem 2 označio sam tragove krvarenja pored te famozne rasjekotine iznad lijeve obrve. No, poenta nije na samoj rasjekotini, nego na velikom hematomu oko nje, koji zahvata najveći dio čela. Na lijevoj strani vidimo još uvijek svježe krvarenje zadokumentovano 24. marta, a na desnoj tragove sasušene krvi nastale slijevanjem karakrerističnim za ležeći položaj.

Ovakvi tragovi krvarenja u potpunosti isključuju mogućnost da je David Dragičević usmrćen šest dana prije pronalaska njegovog tijela i vršenja uviđaja. Uostalom, tužilaštvo je u posjedu sprornih fotografija ili ih može pribaviti u elektronskom obliku, pa zatražiti mišljenje medicinskih vještaka o tome koliko mogu biti stare povrede koje su produkovale zabilježena krvarenja.

Na gornjoj fotografiji mnogo jasnije se vidi taj veliki hematom na čelu, baš kao i da imamo aktivno krvarenje iz istog (označeno strelicom). Mnogo sam pisao o tome da je doktor Saša Miljković konstatovao ukočenost tijela kakva upućuje na nastupanje smrti nekih šest do devet časova prije toga. Zato je Željko Karan pred anketnim odborom skupštine lagao kako na licu mjesta nije pregledao tijelo, a u čemu ga je demantovao zapisnik o uviđaju inspektora Kojdića u kom stoji da jeste izvršio spoljni pregled.

Još kako je Željko Karan po ukočenosti tijela mogao, bar orjentaciono, kazati da je smrt nastupila 24. marta između 00 i 06 časova, kako je mrtvozornik Miljković upisao u sliužbenoj evidenciji i kako to moja malenkost kontinuirano tvrdi. Normalno, mišljenja zasnovamo na parametrima struke.

Odlično je meni poznato šta ljekari i vještaci napišu u služenim zapisnicima, baš kao što mi je znano i šta orjentaciono kažu inspektorima kada doista nastoje pomoći u istrazi. Uostalom, propuste i manipulacije Željka Karana morao sam objaviti u formi feljtona (više vezanih tekstova) i svako ih može naći pod okvirnim naslovom "Mračne tajne doktora Karana". Još čekam da pobije moje navode.

Gornju fotografiju šake načinjene tokom obdukcije postavljam samo kako bi mogli vidjeti kakve postmortalne promjene nastupaju od usmrćenja do obdukcije, a posebno ako je tijelo (ili pojedini dijelovi) bilo izloženo uticaju vode. Dlanovi prvi raguju na planu morfoloških promjena, ali i mjesta na kakva je djelovala mehanička sila (oštra ili tupa svejedno). Zato krim-tehničati karakteristične povrede fotografišu tokom uviđaja, a potom i tokom obdukcije sa novonastalim promjenama. Šta u ovom slučaju očigledno nije omogućeno! Ili, bolje rečeno, nezakonito je spriječeno!

Na kraju opet, ko zna koji puta, ponavljam da tužilaštvo mora izuzeti i elektronske fotografije sačinjene od strane obducenta (u Zavodu) i kriminalističko-tehničke sačinjene od strane policije, pa zatražiti mišljenje tima vještaka. Pritom ne mislim na "zagrebačke alhemičare" koji su se bavili mogućnošću zadesne smrti kotrljanjem tijela niz padinu, nego na ozbiljne stručnjake.

Isto tako po ini puta javno prozivam tužilaštvo da sasluša sve aktere uviđaja i obdukcije spram onoga šta sam prijavama i svjedočenjem ukazao kao nezakonitosti i namjerne propuste. Istovremeno poručujem da sam još uvijek voljan svjedočiti uvidom u kompletan spis, a kakvim bih definitivno razjasnio dokaze onoga šta sam prijavio. I onih što smo ih Davor i ja u prijavama imenovali - Želimir Lepir, Dalibor Vrećo, Dragan Lukač, Darko Ilić, Darko Ćulum i drugi. Podsjećam da sadržaj svih prijava je dostupan linkom na zaglavlju bloga ili klikom OVDJE .

Mogu u Republičkom tužilaštvu RS i nadalje "plandovati" po predmetu teškog ubistva Davida Dragičevića, ali moraju i računati da ova bitka neće prestati i nestati, odnosno da im se sa ovakvim vidovima objelodanjivanja dokaza valja još dugo suočavati.

(Prenosimo s autorovog bloga)