Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović izjavio je da neće učestvovati u komemoraciji blajburškim žrtvama, koju organizuje Počasni bleiburški vod.

Milanović je rekao da će položiti vijence u Teznom, gdje je ubijeno više hiljada ljudi.

Milanović je rekao da "to sa časti nema veze", te da je na čelu tog blajburškog voda čovjek koji je u Njemačkoj robijao za ubistvo i to, kako je rekao, ubistvo prvog stepena, od 1984. do 1991, a potom je pušten u Hrvatsku, prenosi Tanjug.

Dodao je da isti slučaj sa čovjekom iz Okučana, kojeg su, kako je rekao, gurnuli na metar od premijera.

Riječ je, navodi, o čovjeku koji se vukao po hrvatskim sudovima zbog ubistva u Domovinskom ratu nekoliko civila iz podruma.

A, izvukao se, kaže, greškom Državnog tužioca, iako je već bio osuđen.

"Žrtve Blajburga ne postoje kao takve, postoje žrtve obračuna i likvidacije nakon predaje nacističke vojske i njihovih sluga. Tu je uhvaćeno više hiljada ljudi uglavnom muškaraca, najviše u Sloveniji u Teznom i tamo ću položiti vijence. Moj stav o tome je poznat i više puta objašnjavan", jasan je Milanović, prenijeli su hrvatski mediji.

Govoreći o Križnom putu, Milanović je rekao da je u pitanju "gruba zloupotreba Isusovog križnog puta i žrtve, a tu se radilo o ratu, odbijanju da se predaš i zločinima, i jedan manji dio hrvatskog naroda je zbog toga traumatizvan i to se ne zaboravlja lako".

S nekim ljudima je, kaže, mogao da saosjeća, a sada te ljudi, koje je proganjalo hrvatsko pravosuđe zbog zločina, guraju pred premijera na metar, što je provokacija i uvreda za premijera.

"I kad su u pitanju ploče, četničke ploče u Hrvatskoj koje još ukrašavaju prostor na grobljima, ali to je kao privatan prostor, evo i to ću reći, groblje nije privatno mjesto, ne može se staviti bilo šta. Država to mora da reguiše. Zabraniti provokacije velikim borcima za slobodu krajine Šoškoćaninu, pa to je u Borovom selu i dalje i niko ne miče, jer se vlasti to boje da urade. Ne mora se to bagerom srušiti, neka maknu oni koji su ih tu stavili", zaključio je Milanović u obraćanju nakon obilaska Fakulteta elektrotehnike i računarstva zagrebačkog Univerziteta, a povodom obilježavanja Dana Evrope.