“Sigurno da je to u ovom trenutku bilo potrebno. To je potvrdila i Narodna skupština njegovim uvođenjem. Svi znamo kakvo je stanje bilo, kako se ta pandemija širila. Evo, danas, kada je ta pandemija u nekom padu... Lako je biti general nakon bitke i govoriti je li trebalo ili ne. Ali smo svi bili suglasni u tom trenutku da je potrebno i smatram da su učinci vidljivi, samim time što danas možemo govoriti o potpunoj normalizaciji stanja”, rekao je potpredsjednik parlamenta Milan Petković uoči upućivanja odluke o ukidanju vanrednog stanja u Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Početak iduće sedmice ključan?

Vlada RS-a (14. maja) upućuje odluku Narodnoj skupštini, skupštinski kolegij će u idućih dan-dva odlučiti o datumu održavanja sjednice, na kojoj bi trebali ukinuti vanredno stanje, koje je na stazi od 3. aprila. Najvjerovatnije će to biti početkom sljedeće sedmice.

Međutim, već drugu sedmicu niko u okruženju, a ni neka druga zemlja u Europi nema više na snazi vanredno stanje i policijski sat, koji je u RS-u uveden 21. marta. Ništa tu ne bi bilo sporno kada bi za to postojali razlozi, kako je navedeno u odlukama, odnosno da epidemiološka situacija zahtijeva takvo stanje. Ukoliko epidemiološka situacija traži policijski sat i vanredno stanje, zašto su, onda, ugostiteljski objekti otvoreni već sedam dana? Zašto rade frizerski saloni, fitnes-centri, zašto svi privredni subjekti rade ukoliko je epidemiološka situacija zaista takva da je nužno ograničavanje kretanja građana? Generalni je zaključak javnosti, koji je postao i predmet ismijavanja, da je koronavirus u RS-u najviše aktivan od deset uvečer do pet ujutro, do kada traje policijski sat.

"I vanredo stanje i policijski sat bio je paravan gdje se, eliminiranjem parlamenta i opozicije s javne scene, iskoristila prilika da se ispod radara provuče dosta stvari”, kaže analitičarka Tanja Topić navodeći niz odluka koje su usvojene kao uredbe sa zakonskom snagom.

Ipak, spomen opozicije u kontekstu bilo kakve reakcije na poteze vladajućih nema nekog smisla u ovom slučaju, jer je ona bila, praktično, neprimjetna u posljednja dva mjeseca. I da je bilo parlamentarnih aktivnosti, teško da bi bilo nekih konkretnih poteza, osim senzacionalističih igrokaza za javnost.

Novac, eksproprijacije, novac...

Ali, činjenica je da su ispod radara provučene neke odluke - iako su one javne. Svaka uredba predsjednika, koji već dva mjeseca ima zakonodavnu ulogu, objavljena je u "Službenom glasniku RS-a". Zaduženje prema Svjetskoj banci, eksproprijacija zemljišta na dionici Koridora 5C, koji prolazi kroz RS, kao i zemljišta na dionici autoputa Banja Luka - Doboj, te direktna kreditna zaduženja za javna poduzeća, poput "Šuma RS-a", samo su neke od uredbi i odluka Vlade koje su usvojene posljednjih dana.

Veliki dio javnosti smatra da je potreba postojanja vanrednog stanja, koja je morala biti u istoj ravni sa policijskim satom kako bi se održala napetost, bilo upravo donošenje odluka koje bi, inače, izazvale burnu raspravu u parlamentu, ali i reakciju javnosti. S obzirom na na zabranu okupljanja, svaka reakcija je izostala, pa i na ustupanje ugovora o koncesiji za gradnju male hidroelektrane "Medna” na rijeci Sani.

"S jedne strane imamo represivne mjere, a s druge cvjeta bezakonje u svakom drugom pogledu”, kaže Ivana Korajlić iz "Transparency Internationala BiH" navodeći da se stanje vanredne situacije koristi da se proguraju stvari koje ne bi mogle proći nikakvu javnu raspravu.

Sudski epilog

"Vanrednim stanjem” u RS-u sigurno će se baviti i Ustavni sud s obzirom na to da već postoje neke apelacije, ali i najave dijela pravnika u RS-u. Kršenje prava na kretanje, okupljanje, uvođenje uredbe o sprečavanju izazivanja panike koja je, iako kasnije ukinuta, u najznačajnijem trenutku dovela do cenzure i autocenzure, neće ostati bez sudskog epiloga.

“Inicijative za ocjenu ustavnosti pokazat će jednu od dvije stvari. Prvo, Ustav, tačnije amandmani na isti, jako su loše napisani i ne prave valjan pravni okvir za postupanje u vanrednoj situaciji. Druga opcija je da će Ustavni sud tumačiti Ustav izvan teksta, što, nadam se, neće biti slučaj, jer onda ne postoji pravna sigurnost. Ovdje govorim o članku 81. stavak 1. Ustava, gdje je predviđeno da je jedan od uvjeta da predsjednik RS-a može donositi uredbe sa zakonskom snagom, taj da je vanredno stanje proglašeno od strane institucija BiH. I to je jasno i laiku kad pročita. Budući da se to nije dogodilo, sve uredbe koje su usvojene u međuvremenu su upitne i Ustavni sud će imati težak i nezahvalan posao pred sobom”, kaže pravnik iz Banje Luke Aleksandar Jokić navodeći da će prava pojedinca u tom slučaju zavisiti od odluka Ustavnog suda.

Štokholmski sindrom

Sad je pitanje je li uopće moguće izaći iz ovoga bez nekih većih posljedica. U političkom smislu, slažu se analitičari, tu neće biti mnogo problema s obzirom na "kratku narodnu pamet” na ovim prostorima - ali je pitanje kakav će pravni temelj sve to imati u smislu zakonitosti i opravdanosti svih odluka. Ono što je nevjerovatno da se u cijeloj ovoj krizi, mogućnosti ukazivanja na propuste, a bilo ih je mnogo, nije pojavio niko ozbiljan u političkom smislu ko bi mogao nešto ponuditi građanima.

"Pitanje je je li u toj zaokupljenosti javnim zdravljem, svijest građana bila u stanju prepoznati sve anomalije i malverzacije. Pamet prosječnog građanina u BiH je kratka i on će brzo zaboraviti ovo stanje, sretan što smo ga pregurali, tako da ne vjerujem u neko pretjerano osvješćivanje građana”, kaže Tanja Topić.

Je li moguće da smo gori?

I, zaista, javno zdravlje niko ni danas, dva mjeseca kasnije, ne spori, kao ni činjenicu da ono mora biti na prvom mjestu. Međutim, jesu li građani morali biti zatvoreni po tri dana u svojim domovima, je li policijski sat i dalje nužan u situaciji kontradiktornih događaja koji poništavaju njegov učinak ukoliko je na snazi zbog javnog zdravlja. Na koncu, kome je i dalje potrebno vanredno stanje i policijski sat nakon svih ublaženih mjera? Novinari Deutsche Wellea pitali su Banjalučane o potrebi vanrednog stanja i policijskog sata, oni većinom ne vide svrhu njegovog nastavka. Izdvojili su jedno mišljenje: "Kad je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ukinuo sve zabrane kretanja i okupljanja još prije nekoliko dana, je li moguće da smo mi gori?”

(DW)