Glavni junak naše današnje priče je veliki hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić.

Nadimak Goran, kojim se potpisivao, uzeo je kao znak pripadnosti svom zavičaju.

U partizane je otišao zajedno s Vladimirom Nazorom i tamo napisao neka od svojih najvažnijih djela. Njegova poema "Jama" toliko snažno opisuje ratne strahote i zločine da predstavlja najveće djelo proturatne poezije na svijetu.

Tri dana prije Nove godine 1943., Goran odlazi u partizane iz Zagreba zajedno s Vladimirom Nazorom. Kad je došao među partizane, odmah se dao na pisanje, na književni rad. U to vrijeme piše i uspjele duhovite političke pjesme za potrebe partizanskih priredbi, usmenih novina i sl.

Jedna od takvih je i ona pod nazivom “Teško je biti četnik!”. Četvrtu ofanzivu prošao je uglavnom u Prvoj dalmatinskoj brigadi, a u Petu ulazi s Petom crnogorskom. Peta ofanziva je bila naročito mučna. Kroz nju je Goran Kovačić prolazio teško, oslabljen svojom ranijom plućnom bolesti.

Kada je dr. Simo Milošević bio ranjen i bio tako prisiljen da ostane, ostao je s njim i Goran, jer mu je bio prijatelj i jer je bio već iscrpljen teškim marševima. Početkom jula 1943. nalazio se u selu Vrbici kod Foče skrivajući se od četnika koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske. Četnici su ih 13. jula pronašli i ubili. Grob Ivana Gorana Kovačića ostao je nepoznat, baš onako kako je i poželio u pjesmi "Moj grob".

(SB)