Naša današnja priča vodi nas u drevni Peru, u vrijeme kada su nastale naskanske linije.

Čak 70 geoglifova postoji u Peruu, a te gigantske mitske figure, ucrtane u pustinjski pijesak, čini se da su sve što je ostalo od prastare i misteriozne, ali i napredne civilizacije.

Među brojnim nagađanjima su i ta da su ti ogromni mitski crteži služili pomaganju pojedincima na njihovom spiritualnom putovanju.

No, postoje i teorije koje uključuju i vanzemaljce s obzirom na starost tih megacrteža i malih saznanja o civilizaciji koja ih je stvorila.

Naskanske linije su niz ogromnih crteža na tlu pustinjskog platoa istoimene pokrajine Nazca u Peruu. Protežu se u dužinu od 80 kilometra između gradova Nazca i Palpa, oko 400 kilometara južno od glavnog grada Lime.

Pustinja, pokrajina, linije, kao i kultura kojoj se linije pripisuju, dobili su ime po narodu Nazca, koji je živio na ovim prostorima između 500. godine p. n. e. i 650. godine.

Ove linije i geoglifi u Nazci i Pampas de Jumani upisani su na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine 1994. godine kao "jedna od najvećih misterija arheologije zbog svoje brojnosti, odlika, veličine i kontinuiteta, a za koje se vjeruje kako su imale obrednu astronomsku ulogu".

Na površini od oko 450 kvadratnih kilometara, na platou Nazca nalaze se potpuno ravne, do 20 kilometara dugačke linije, trouglovi i trapezne površine, kao i likovi veličine od deset pa do više stotina metara.

Linije koje prikazuju likove, duboke su samo nekoliko centimetara, nastale prevrtanjem crvenkastog kamenja, otkrivajući bijelo tlo ispod njega. Neke predstavljaju figure biljaka, cvijeća, ljudi, pauka, majmuna, ptica, riba, guštera i kitova. Geoglifi su rađeni čišćenjem kamenja i skidanjem površinskih, crvenkastih slojeva tla sve do svjetlijih, donjih slojeva.

Da stvar bude još misterioznija, te je linije moguće vidjeti samo s vrhova obližnjih brežuljaka. Otkrio ih je peruanski arheolog Toribio Mejia Xesspe dok je 1927. godine planinario po tim istim brežuljcima.

Nastanak i značenje koje su crteži imali za svoje stvaratelje, nije sasvim jasno, ali se pretpostavlja da su bili povezani s religijskim vjerovanjima.

Postali su svjetski poznati nakon 1949. godine radom Njemice Marije Reiche, koja se sve do svoje smrti 1998. zalagala za njihovu zaštitu i interpretaciju.

Upravo to što njihovo porijeklo i značenje nije jasno, otvorilo je put stvaranju vrlo špekulativnih teorija o tome. Najekstremnija teorija je ona koju iznosi švicarski autor Erich von Däniken još davne 1968. godine u objavljenoj knjizi pod naslovom "Sjećanja na budućnost". U knjizi Däniken iznosi teoriju da su linije mogle služiti vanzemaljcima kao sletište i uzletište.

Georg von Breunig je osamdesetih godina 20. stoljeća u jednom venecuelanskom časopisu objavio opširnu analizu, u kojoj iznosi mišljenje da je cijeli plato Nazca bio divovska sportska arena. Isto mišljenje zastupa i Hoimar von Ditfurth.

(SB)