Bivši visoki dužnosnik bosanskih Srba i osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik umro je u utorak u bolnici u Banjoj Luci u dobi od 75 godina od posljedica zaraze koronavirusom, potvrdili su iz banjalučkog Kliničkog centra.

Krajišnik se tamo liječio od 30. augusta, kada je primljen zbog upale pluća, i od tada je bio na respiratoru.

Krajišnika je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio 2009. na 20 godina zatvora proglasivši ga odgovornim za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.

Iz zatvora je pušten 2013. nakon odslužene dvije trećine kazne i od tada je živio na Palama, ali je ostao politički aktivan promovirajući istu politiku zbog koje je i osuđen.

Krajišnik je slovio za najbližeg saradnika ratnog vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića. Nakon prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine, izabran je za predsjednika Skupštine Socijalističke republike BiH.

Tokom rata, bio je na čelu samoproglašenog parlamenta bosanskih Srba da bi 1996. godine na prvim poratnim izborima bio izabran za člana Predsjedništva BiH i na toj je dužnosti ostao četiri godine.

Po nalogu Tužilaštva Haškog tribunala, 2000. godine uhapsili su ga francuski vojnici iz sastava tadašnjeg SFOR-a.

Njegovo hapšenje bilo je predmet mnogih rasprava, pa čak je snimljen i film o samoj akciji.

Rediteljica Anna Roch snimala je dokumentarni film "Operacija Kra", koji je prikazan na francuskoj televiziji. U njemu je razgovarala s nekim pripadnicima tajanstvene brigade kojom je zapovijedao viceadmiral Laurent Isnard.

Nekoliko mjeseci prije hapšenja, na terenu su se među francuske pripadnike UN-ovih plavih kaciga ubacili vojnici 13. padobranske pukovnije, elitne obavještajne jedinice.

- Krajišnika smo viđali svaki dan, znali smo gdje mu žive roditelji - pričao je Gerard (kao i njegove kolege u filmu, otkriva tek nadimak ili ratno ime).

Prepoznali ga po obrvama

U martu 2000. primijetio je povorku crnih Audija u selu blizu Pala, uporišta bosanskih Srba nadomak Sarajeva.

Gerard je pretpostavio da se "Kra" vratio roditeljima, ali morao se uvjeriti u to.

"Jedne noći smo kroz šumu došli do polja, na osamdeset metara od prozora kupaonice. Imam malu kameru na tronošcu s objektivom od 500 milimetara. Hladno je, čekamo. Pali se svjetlo. Počeo sam snimati. Meta trinaest puta prolazi ispred prozora. Vidim samo gornji dio lica, ali prepoznajem njegove guste obrve. On je", prisjeća se Gerard.

Glavni vojni štab u Francuskoj zadaću hvatanja povjerava glasovitoj jedinici mornaričkih komandosa "Hubert".

"Locirali smo ga. Sad moramo pripremiti akciju, uhvatiti ga, pritom ne izazvati novi rat i dovesti ga živog", rekao je zapovjednik jedinice Laurent Isnard.

"Za to će nam trebati čarobni štapić", našalio se specijalac koji se predstavio imenom Nemo. "Teleportirati ga u zatvor, a da to ni sam ne primijeti."

U međuvremenu, kako bi bio siguran da se meta - nazvana "John" - skriva u roditeljskoj kući, Gerard je pronašao dobru promatračnicu: štagalj.

"Noću bih podigao crijep dva centimetra kako bih imao pogled na njegovu sobu", rekao je.

"No, gazda je dolazio dvaput na dan hraniti stoku. Penjao se na štagalj i vilama uzimao sijeno. Zato smo načinili rupu u sijenu i sakrili se. Nismo se smjeli micati, kašljati ni jako disati."

Uhapšen u pidžami

Francuski komandosi u međuvremenu avionom stižu u Sarajevo. Kako ne bi privukli pažnju, uskaču u UN-ova terenska vozila i dvojica po dvojica iskaču u jarke, okupljaju se na zbornom mjestu i, idući kroz šumu, dolaze do Johnove kuće.

Francuski vojnici su se pribojavali reakcije stanovnika kada eksplozija na ulaznim vratima kuće otkrije početak akcije.

"Na Palama je nepovjerenje na svakom koraku", kaže Nemo. "Oružja ima u svakoj kući", piše Jutarnji.hr.

Grupa se podijelila na tri dijela: jedni su zaduženi za osiguranje akcije, drugi za kontrolu pristupa kući, treći se u pratnji zapovjednika prikradaju kućnom pragu.

Njihove automatske puške imaju laserske ciljnike, ali je njihov snop nevidljiv. "Zato smo nabavili laserski pokazivač koji smo pričvrstili na oružje", rekao je Nemo nasmiješivši se. Jedna do dvije crvene tačke na prsima imaju sjajan učinak zastrašivanja.

"Pred vrata smo stavili eksploziv. Dajem znak", kaže admiral Isnard. Odjeknula je eksplozija.

Za nekoliko sekundi, prestrašeni stari roditelji su posjednuti na postelju. Na spratu je John ustao. U pidžami je, u ruci mu je Colt 45, koji baca i podiže ruke, na koje mu odmah stavljaju lisičine.

Na Palama su svi budni, ali niko se ne miče. Helikopter slijeće, odvozi zarobljenika u sarajevski aerodrom, gdje je izručen predstavnicima ICTY-ja.