Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić oslobođena je 27. oktobra 2010. godine iz švedskog zatvora. Plavšić je u Švedskoj odslužila dvije trećine kazne. Ona je pred Haškim sudom osuđena za genocid i ratne zločine na 11 godina.

Za njom je naučna karijera – bila je profesorica biologije – ali nije zazirala ni od bavljenja politikom. Sa jedne od vodećih pozicija na Sarajevskom univerzitetu 1991. godine je postala član Predsjedništva tadašnje Socijalističke republike Bosne i Hercegovine. Godine 1992. postala je jedan od dva potpredsjednika Republike Srpske, član vrhovne komande njenih oružanih snaga, a 1996. poslije odlaska Radovana Karadžića, Plavšićeva je postala predsjednica tog entiteta.

Biljana Plavšić bila je optužena da je, zajedno s Radovanom Karadžićem, pripremila ideološko tlo za etnička čišćenja bh. muslimana, za ubistva, progone i silovanja. Kada je poslije rata protiv nje podignuta optužnica, otišla je u Haag i pred sudom priznala krivicu:

„Izašnjavam se da sam kriva."

Ovim je riječima 2002. godine ratna potpredsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić priznala krivicu u Haškom tribunalu, nakon čega je, prema sporazumu o priznanju krivice, postupak okončan presudom od 11 godina, uz odbacivanje svih ostalih optužbi, uključujući i onu za genocid.

„Sada sam se uvjerila i prihvatam da je više hiljada nevinih ljudi bilo žrtva organizovanog i sistematičnog djelovanja da se uklone muslimani i Hrvati sa područja koja su Srbi smatrali svojim.“

Ovo priznanje je ostavilo utisak na sudije koje su prema Biljani Plavšić postupile blaže nego što bi to inače bio slučaj. Umjesto na doživotnu robiju, osuđena je na jedanaest godina zatvora. Ubrzo zatim je iz Nizozemske prebačena u zatvor u Švedskoj.

No, sedam godina kasnije, iz švedskog zatvora u kome služi kaznu, Plavšićeva je u intervjuu za švedski magazin „Vi“ povukla svoje priznanje krivice. Prema pisanju magazina, o motivima koji su je ponukali da ga uopšte i iskaže, Plavšićeva je kazala:

"Ja sam sebe žrtvovala. Nisam učinila nista loše. Priznala sam krivicu za zločine protiv čovječnosti zato da bih mogla pregovarati o ostalim optužbama. Da nisam, suđenje je moglo potrajati tri, tri i po godine. S obzirom na moje godine, to nije bila prihvatljiva opcija."

Bivša profesorica biologije, koja je pravdala zločine nad muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH riječima da se radi o „prirodnom fenomenu“, priznala je da je obmanula Tribunal, koji je njeno priznanje smatrao važnim korakom ka pomirenju.

(SB)