Kako piše banjalučki dnevnik, već su napravljeni kontakti između pojedinih ljudi bliskih Bidenu sa predstavnicima političkih partija i institucija u BiH da se na seriji konferencija povodom 25 godina Dejtona "ispita puls" i vidi postoji li apetit za neku vrstu ustavne reforme. Posebno je zanimljivo da je nekoliko visokih američkih diplomata koji su se ranije bavili regionom zapadnog Balkana, u timu za vanjsku politiku Bidena, što obično znači da bi oni mogli biti dio vanjskopolitičkog establišmenta ako on dobije izbore.

"Nezavisne" novine pišu da niko nema konkretnu ideju šta bi se moglo uraditi, ali i EU i SAD imaju zajednički interes da se region zapadnog Balkana kreće ka EU i u NATO za one zemlje koje to budu željele, te neka vrsta dogovora o svestrano prihvatljivim ustavnim promjenama može biti realna opcija.

Najveću skepsu prema američkom angažmanu na Balkanu je u proteklom periodu imala Njemačka, ali bi se eventualnim odlaskom Donalda Trumpa u većem dijelu Evrope pokazala povećana spremnost da se s Amerikancima ipak pokuša naći neko rješenje za region koje bi bilo prihvatljivo za sve.

Aprilski paket je, kako je banjalučkom listu rekao jedan sagovornik, jedino rješenje koje je do sada bilo prihvaćeno od svih u BiH, a pao je samo zbog dva glasa u Predstavničkom domu.

Kurt Bassuener, američki analitičar koji je više puta u američkom Kongresu svjedočio o situaciji u BiH, kaže za "Nezavisne" da ipak treba imati dozu opreza kad je u pitanju budući angažman SAD-a u BiH. On kaže da mu je poznato da dosta američkih sadašnjih i bivših visokih zvaničnika bliskih Balkanu, želi da Biden nešto uradi u regionu, ali da i dalje postoje značajne podjele šta uraditi i na koji način.

"Mislim da će propasti bilo koja ideja koja bi išla za tim da mi izdiktiramo rješenje. Također, mislim da će sličnu sudbinu doživjeti bilo koji pokušaj da se te reforme rade s trenutnim političkim elitama koje bi trebalo pridobiti na način da se novcem američkih poreznih obveznika kupuje socijalni mir", smatra Bassuener.

Prema njegovom mišljenju, strategija bi trebalo da bude da se ograniči mogućnost političkim elitama da čine štetu, a onda se okrenuti ka širem konsenzusu, koji bi trebalo postići među građanima.

Bassuener, također, ističe da je aprilski paket 2006. imao smisla, jer su tada političke elite željele da BiH uđe u EU, a da je pitanje koliko je taj "mamac" i dalje prisutan.

Podsjećanja radi, ustavnim amandmanima predviđeni su, između ostalog, uvođenje jednog predsjednika BiH i dva potpredsjednika, jačanje pravosuđa na državnom nivou uvođenjem vrhovnog suda, davanje dijela nadležnosti državi u oblasti poljoprivrede i lokalne uprave te pune nadležnosti u dijelu međuentitetskog transporta. Također, ojačala bi se uloga državnog parlamenta, a broj poslanika u Predstavničkom domu bio bi povećan sa 42 na 87, a delegata u Domu naroda sa 15 na 21. Važna odredba odnosila se i na integracije u EU, uvođenjem pravila da bi sva pitanja bitna za evropski put bila odlučivana na nivou države.

Također, bilo je dogovoreno da se članovi Predsjedništva BiH biraju posredno, iz reda izabranih članova Parlamenta BiH. 

Aprilski paket ustavnih promjena srušile su dvije partije: HDZ 1990, na čelu s Božom Ljubićem, koji je smatrao da se tim paketom trajno ruši put do uspostave trećeg, hrvatskog entiteta, te Stranka za BiH Harisa Silajdžića, koji je smatrao da će ostankom entitetskog glasanja BiH ostati invalidna država.

(SL. B.)