Iako su ove pozitivne i optimistične vijesti i snažna potvrda o mogućnostima suvremene nauke koja je u stanju stvoriti posve novu vakcinu u roku manjem od godinu dana, u načinu na koji se medijski tretiraju ove vijesti ima dosta senzacionalističkog, površnog što i u dobroj mjeri širi lažni optimizam. Tako se nekritički širi opći dojam kako ćemo pandemiju prevladati vrlo brzo, da će nakon masovnog korištenja vakcine ona proći "k*o rukom odnesena", i to odmah početkom naredne godine, pa čak i do kraja ove godine. No, iako je optimizam potreban i dobrodošao u ovako teškim i mutnim vremenima, ipak je u priču o vakcini porotiv COVIDA-19 neophodno unijeti mnogo više realizma, nego što se danas čini.

Uostalom, i sama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je prilično konzistenta i realna kada je riječ o procjeni stanja, i ne pokušava uljepšavati ovaj proces. Tedros Adhanom Ghebreyesus, šef WHO-a,  je prije nekoliko dana kazao: "Vakcina će pomoći već prisutnim metodama borbe protiv virusa, ali ih neće zamijeniti. Vakcina sama po sebi neće pobijediti i okončati pandemiju".

ŠTA (NE)ZNAMO O VAKCINI?

Zašto je to tako, i zbog čega se ne može niti smije očekivati da će vakcina istrijebiti pandemiju COVIDA-19 na način na koji su to neke druge vakcine eliminirale neke druge vrste oboljenja?

"Obračun" sa koronavirusom, to je važno znati, bit će veliki izazov u logističkom i kvalitativnom smislu. Ako ga uporedimo sa vakcinacijom protiv gripe koje se odvija svake godine, treba znati da se ta vakcina koja se daje u ovim jesenjim mjesecima zapravo priprema tokom cijele godine. Potrebna je njena formulacija, proizvodnja, distribucija, dok u slučaju koronavirusa još uvijek imamo brojne nepoznanice. Istina je da neki veliki proizviđači najavljuju kako su njihove vakcine visoko učinkovite, ali još niko od njih nije precizirao koliko će one dugo taj imunitet "držati", što je jedan od ključnih problema. Poznato je da neke vakcine koje primimo u ranoj mladosti mogu nam osigurati gotovo doživotni imunitet, ali to, po svemu sudeći neće biti slučaj sa COVID-19.

Nije poznato koliko će vakcine koje se najavljuju dugo održavati imunitet korisnika, kao što se ne zna ni koliko dugo traje prirodni imunitet kod osoba koja su preboljele koronavirus. Tu se ne slažu ni naučne studije koje su rađene na tu temu, prema jednoj imunitet traje svega nekoliko mjeseci, druga studija tvrdi, pak, da imunitet traje nekoliko godina. I to dokazuje da postoje još brojne nepoznanice u vezi sa pandemijom.

Zamislimo masovno vakcinisanje koje ne rezultira željenim imunitetom, bilo da je riječ o snazi (šansi da će se osoba ipak zaraziti), ili dugoročnosti. U tom slučaju, za kojeg se nadamo da se neće dogoditi, dobili bismo samo ogromne novčane gubitke. To znači da, ako se vakcina ne pokaže moćnom, ona će se vjerovatno koristiti primarno kao zaštita zdravstvenih radnika i najugroženijih skupina (što i jeste plan vakcinacije kada vakcina postane dostupna). No, problem je u tome što je cilj vakcine da potakne tijelo na prozvodnju odbrane (zapravo ga "prevariti" da misli da je napadnuto) a to opet znači da će odbrana biti najbolja kod ljudi koji i inače imaju snažan imunosistem. Gdje je problem? Problem je u tome što starija populacija generalno ima slabiji imunitet, a to znači da možda ni vakcina neće biti dovoljno da kod njih stvori nužnu odbranu. Tako se vraćamo na ono što je već rekao direktor WHO: vakcina postaje dodatak u borbi protiv virusa, odnosno da mjere koje su danas na snazi (društvena izolacija, nošenje maski...) i dalje ostaju na snazi.

Pozabavimo se sada najavom američke farmaceutske kompanije Pfizer da njihova vakcina ima efikasnost od 95%. Znači li to da od stotinu vakcinisanih osoba njih samo pet neće biti otporno na virus? Nažalost, to ne znači to, jer kada bi bilo tako tada bismo zaista mogli kazati da je kraj pandemije vrlo blizu. Naime, tih "95%" nipošto ne znači da će 95 od 100 vakcinisanih biti zaštićeno. To je poznato stručnjacima, ali se te brojke posljednjih dana u medijima koriste kao svojevrstan marketinški trik.

Kako se došlo do brojke od 95%? Riječ je o statističkom procesu koji je kod testiranja lijekova usvojen prije više od sto godina. Funkcionira tako da se formiraju dvije testne grupe, jednoj je data stvarna vakcina, a drugoj nije, odnosno dat im je "placebo"(lažna vakcina, bez učinka). Cilj je da niti volonteri niti ljekari koji im ubrizgavaju dozu ne znaju je li riječ o stvarnoj vakcini, ili placebu, to se zove "dvostruko slijepi test". Ko onda zna? Znaju oni koji će pratiti statističke rezultate, samo oni znaju koliko je dato stvarnih vakcina, a koliko placeba.

KAKO JE UTVRĐENO 95% USPJEHA?

U slučaju "Pfizera", ta je kompanija regrutirala oko 43 hiljade volontera. Nakon što su svi onu primili vakcinu, ili pak placebo, idući je korak nadzirati ih i čekati da se zaraze koronaviusom. Svoje rezultate o "učinkovitosti od 95%" Pfizer je objavio nakon što se zarazilo ukupno 170 volontera. Naime od tih 170 zaraženih volontera njih 162 je dobio placebo, što znači da se virusom zarazilo svega osmoro ljudi koji su dobili pravu vakcinu. Na taj se način došlo do brojke od 95% efikasnosti "Pfizerove" vakcine.

I to su dobre vijesti jer su pokazali da vakcina funkcionira, ali te nam brojke ne govore kolike su šanse da ćemo se zaraziti, ili nećemo, ako primimo "Pfizerovu" vakcinu.

U teoriji se može dogoditi da vakcina zista bude štitila 95% onih koji je budu primili. U praksi su, međutim, te brojke uvijek niže. Zbog čega? Zato što volonteri koji se priključuju u testnoj fazi najčešće nisu idealan odraz društva, odnosno cjelokupne populacije.

Dakle, ako se želi raspravljati o stvarnosti, u realnim kategorijama, a ne širiti lažni optimizam, treba reći kao stvari zaista stoje.  A stoje tako da je sasvim sigurno da pandemija neće biti poražena početkom iduće godine, niti će se "povratak na staro stanje" desiti brzo. Ne treba, međutim, olako vjerovati ni onima koji tvrde da povratka na staro nikada neće biti. Naime, neki stručnjaci tvrde  da je čovječanstvo imalo veliku "sreću" sa ovim virusom zato što, iako je izuzetno zarazan, ipak nije toliko smrtonosan. Isti stručnjaci također smatraju da je koronavirus jedna vrsta najave nove ere u kojoj će čovječanstvu prijetiti još smrtnosniji virusi. U tom smislu oni upozoravaju da se države već sada moraju pripremati na takve scenarije, odnosno da se neke od sadašnjih mjera koje se koriste protiv kororavirusa ne bi trebali nikada više ukidati. 

No, kao što je nerealni optimizam beskoristan, nekada i opasan, također, nije uputno pristajati na defetističke interpretacije ove pošasti. Najavljene vakcine bit će veliki doprinos borbi protiv koronavirusa. Uprkos jasnoj činjenici da ona sama ne može zaustaviti pandemiju, bit će od itekakve pomoći. U konačnici, bit će potreban i "napad iz raznih pravaca" koji uz vakcine (kada uđu u masovnu uporebu), uključuje i još veće znanje glede liječenja oboljelih, držanje mjera tamo gdje su neophodne, a ključna će biti međunarodna suradnja. Na žalost, već sada vidimo da se financijski interesi nameću ispred interesa ljudskog roda što može dovesti do globalne segregacije.....

(SB / Advance.hr)