ZABORAVLJENI KAPETAN IZ SEMBERIJE BIO JE JEDAN OD NAJVEĆIH: Četnički zlikovci pobili su mu pola porodice, sestru silovali i likvidirali, a na kraju je i sam herojski pao za slobodu…

„Slobodna Bosna“ donosi novu zanimljivu priču iz historije.

  • Jeste li znali

  • 24. Nov. 2020  24. Nov. 2020

  • 3

Glavni junak naše današnje priče je heroj iz Bijeljine Fadil Jahić Španac. Početkom dvadesetog vijeka, porodica Jahić je bila relativno imućna u bijeljinskoj čaršiji. Stoga je i čudilo što se Fadilov otac odlučio da sina, poslije završene osnovne škole, preusmjeri ka učenju stolarskog zanata.

Njegova sestra Mineta bila je šegrt u radnji tada poznate bijeljinske krojačice Flore Levi. Imao je i dva brata Nijaza i Izu. Rat je ovu porodicu potpuno razorio; samo se Izo iz njega vratio kući živ. Fadil je rođen 24. novembra 1910. godine. Već u svojim ranim šegrtskim danima dolazi u dodir s revolucionarnim radničkim pokretom. Počinje da se interesuje za marksističku ideologiju te aktivno učestvuje u svim radničkim manifestacijama i štrajkovima koji su u tom periodu postajali sve češći. Sa napunjene 23 godine stupa u Komunističku partiju Jugoslavije.

Revolucionarni zanos odvodi ga 1937. godine na obale Španije, gdje se priključuje bataljonu „Đuro Đaković". Neposredno pred odlazak, oženio se Hajrijom Alijagić, rođenom sestrom svog prijatelja i saborca Alije Alijagića, po zanimanju medicinskom sestrom. U toku Španskog građanskog rata stekao je čin kapetana, a nakon njega završava u koncentracionom logoru „Verne" u Francuskoj. Iz zatvora je pobjegao 1941. godine i vratio se u rodni grad. „Sreli smo se prvi put 1932. godine u Bijeljini, nekako prvih dana poslije mog izlaska s robije.

Prišao mi je na ulici - bio je stasit, lijep momak - i pomalo se snebivajući, pitao me je šta bi trebalo da čita. Tada se u njemu budio borac koji je tražio svoj put. Nekoliko godina kasnije, u ranu jesen 1937. sreo sam se s njim u španskom selu Casas Ibanez. Bio je ponosan što je član naše Partije i što je došao u Španiju da se bori protiv fašizma. Tada je bio snajperista Republikanske armije. Prvih dana rata, aprila mjeseca 1941. godine, banuo je u moju kući u Bijeljini, dolazeći iz Njemačke. To je već bio zreo čovjek i iskusan borac, koji je u Španiji ne samo postao oficir nego se i politički uzdigao. Prošao je logore i tvrđave Francuske, fabrike Hitlerove Njemačke - to su bile etape na putu iz Španije u domovinu - i našao se u rodnom gradu, oran za borbu“, napisao je Rodoljub Čolaković o svom poznanstvu s Jahićem.

Bio je jedan od organizatora ustanka u Semberiji i na Majevici. Rukovodio je prvim partizanskim akcijama u Bijeljini i okolici: sijekao telefonsko-telegrafske stubove, napadao na žandarmerijske stanice i radio diverzije na plovnim objektima. Cijela porodica Jahić uključila se u ustanak. U augustu 1941. godine, jedinice pod njegovom komandom ulaze u sastav Majevičkog partizanskog odreda. Zbog svog obilnog ratnog iskustva koje se sve više isticalo, Fadil Jahić je postavljen za političkog komesara, a za komandanta odreda izabran je Ivan Marković Irac. Od tog trenutka, Španac i Irac koračat će zajedno kako kroz ostatak svog životnog puta, tako i kroz priče u narodu koje će ih decenijama nadživjeti.

Odred je u jesen 1941. godine držao oslobođenu teritoriju koju su sačinjavali dijelovi tuzlanskog, brčanskog, bijeljinskog i zvorničkog sreza. Fadilova supruga Hajrija ubrzo je uhapšena; kuću u naselju Ivice u kojoj se nalazila s Fadilom, opkolile su ustaše. Fadil je uspio da pobjegne, a ona je nakon hapšenja poslana u koncentracioni logor Jasenovac. Imali su jedno dijete, djevojčicu. Sestra Mineta je uhapšena zajedno s roditeljima, i u zatvoru je preživjela torturu od koje se nikada nije oporavila. Po izlasku se ponovo vratila u partizane; pod znakom petokrake život je ostavila na Majevici, gdje je silovana i zvjerski mučena do smrti.

Tenzije između partizana i četnika, sve veće na ovim prostorima u tom periodu, kulminirat će krvavom borbom koja se desila 20. februara 1942. godine. Iako je formalno postojao sporazum o nenapadanju, četnici kapetana Stevana Damjanovića Leke, pod komandom vojvode Radivoja Kerovića, napali su Štab Odreda u Vukosavcima. Njih oko 120 opkolilo je kuću u kojoj su se nalazili Španac i Irac sa još nekoliko članova Štaba. U okršaju su obojica poginula, a zajedno sa njima pali su i Kosta Popov, Pero Ćuskić, dr. Mustafa Mujbegović, Albin Herljević, Sejfo Karamehmedović, Isidor Šatner Ćisko, Slavko Mićić, Slobodan Jovanović i Antun Macan. Fadil Jahić je svijet napustio napunivši 31 godinu.

(SB)

loading...

Komentari - Ukupno 3

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...