Glavni likovi naše današnje priče su misteriozna djeca pronađena u polju u istočnoj Engleskoj. Naime, za vrijeme vladavine kralja Stephena I u 12. stoljeću, seljane istočnoengleskog Woolpita iznenadio je pronalazak dječaka i djevojčice u blizini jedne od vučijih jazbina po kojima je selo dobilo ime.

Pronađena djeca bila su odjevena u čudnu odjeću i govorila su seljacima nerazumljivim jezikom. No, ono što je bilo najčudnije je boja njihove kože, koja je bila zelena.

Priča o zelenoj djeci iz Woolpita jedna je od najpoznatijih engleskih srednjovjekovnih legendi. Prema dostupnim zapisima, pronađena su djeca u prvim danima nakon spašavanja odbijala svaku hranu osim zelenog boba.

Ipak, s vremenom su počeli jesti i ostale namirnice, što je rezultiralo promjenom boje kože. Ubrzo nakon krštenja, dječak je umro, dok je djevojčica ostala na životu dovoljno dugo da nauči engleski jezik i zaposli se kao sluškinja na imanju jednog plemića. Prema njezinom svjedočanstvu, djeca su dolazila iz zemlje sv. Martina, a u Woolpitu su završila slijedeći zvuk zvona koji su začuli tokom čuvanja stada.

Više je modernih tumačenja ovog događaja. Dok jedni smatraju da je riječ o legendi s izmišljenom tematikom susreta s vilinskim svijetom ili vanzemaljskim elementima, danas je dominantno mišljenje kako je riječ o izgubljenoj djeci čija je loša prehrana uzrokovala promjene u boji kože. Ipak, dvojbe oko njihovog porijekla i dalje postoje.

Prema nedokazanim tumačenjima, riječ je o ostacima starosjedilačkog britanskog stanovništva koje se svojim vanjskim izgledom razlikovalo od došljaka. Prema drugima, postoji mogućnost da su djeca potomci flamanskih izbjeglica koje su u to vrijeme stizale na engleske obale, a bile su smještene u blizini Opatije sv. Martina.

Treći idu toliko daleko da tvrde da su djeca vanzemaljskog porijekla...

(SB)