Nakon 17 dana borbe, 25. novembra 1994. godine, na Dan državnosti BiH, jedinice Armije RBiH zauzele su Lisaču, lokaciju na planini Majevici s koje je agresorska Vojska RS kontrolisala putne komunikacije i često izvodila artiljerijske napade na Kalesiju, Živinice, Tuzlu i Lukavac.

Bitka za Lisaču je počela 8. novembra, kada je kalesijska 241. sprečansko-muslimanka lahka brigada "Gazije", pod komandom Halila Jahića, stavila u potpuno okruženje jedinicu Vojske RS koja se nalazila na ovom području. Dobro ukopani vojnici VRS-a na ovom uzvišenju, okruženom brisanim prostorom, imala je i atomsko sklonište.

Punih 17 dana vodile su se žestoke borbe. U nekoliko navrata združene jedinice Drugog korpusa Armije RBiH odbijale su napade, kako pokušaje proboja s Lisače, tako i napade drugih jedinica VRS-a koje su pokušavale da probiju obruč.

U nekoliko navrata pripadnicima Vojske RS-a bezbjednjak “Gazija” Abdulah Subašić Pajdo upućivao je pozive da se predaju, uz garantiranje da će biti tretirani kao ratni zarobljenici po međunarodnim konvencijama.

Na te pozive odgovarano je još žešćim napadima. Sve do tog 25. novembra. Tada su počeli pregovori s opkoljenim vojnicima VRS-a.

Na Lisaču se tada popeo inžinjerac kalesijskih “Gazija” Rusmir Hasanović, a oficiri VRS-a došli su do komandnog mjesta Armije RBiH.

Nakon kraćih pregovora, javili su svojim nadređenima da su odlučili da se predaju. Naređeno im je da to ne čine, ali su tu naredbu odbili. Armiji RBiH predao se 61 vojnik, uglavnom s područja Ugljevika. Svi oni su kasnije, živi i zdravi, razmijenjeni. Cijeli taj događaj snimljen je kamerom i možete ga pogledati u videoprilogu, u kojem se najbolje vidi način na koji je oslobodilačka Armija RBiH poštivala Ženevsku konvenciju.

Pobjedu na Lisači izvojevale su združene jedinice Drugog korpusa Armije RBiH, ali najveći dio posla odradili su pripadnici kalesijskih "Gazija" – 241. sprečansko-muslimanske lahke brigade.