Rekao je da je to nešto "što nas čeka prije ili kasnije".

"Taj jaz između žrtve i počinioca se mora premostiti pomirenjem, a da se ne žrtvuje istina i pravda. Niko ne može sugerisati zaborav", rekao je gost N1.

On je podsjetio kako su biskupi u Poljskoj napisali pismo i uputili ga kolegama iz Njemačke nakon Drugog svjetskog rata - kojim su garantirali pomirenje i molili za oprost.

"Žrtva je pružala ruku prva. Kazali su rečenicu, jamčimo pomirenje i molimo za oprost. Naše ruke su ispružene. Tu rečenicu je ponovio papa Ivan Pavao II 8. septembra 1994. u sarajevskoj Katedrali. Prije ili kasnije, doći će ljudi koji će morati raditi na pomirenju koristeći razna iskustva", istaknuo je.

"Mislim da ovdje, kada dođe vrijeme za to, ne može nijedna institucija ili pojedinac narediti oprost. Oprostiti znači pobijediti sebe, individualno donijeti odluku bilo kome da je riječ. To je bolna riječ. Rane su otvorene, otkopavaju se masovne grobnice, vade se mrtvi. Imamo tolike hiljade migranata, imamo ljude u kolektivnim centrima. Ako bismo svi napravili tu kritičnu masu, da stavimo državu iznad pojedinca - u takvoj državi osigurali bismo slobodu i jednakopravnost svih", rekao je Bogićević.

Teško je naći bolju formulu od one da ovdje nema manjine i većine, ali jedankopravan kao što je rečeno 25. novembra u Mrkonjić-Gradu je, prema njegovom mišljenju, prava poruka.

"Nema bolje deklaracije o ljudskim pravima od one iz Sanskog Mosta, a profesor Zdravko Grebo je rekao da se može mjeriti s Univerzalnom deklaracijom UN-a. To je ono što je naše", rekao je Bogićević.

Kazao je da se znanjem, radom i edukacijom treba izdizati iznad zloupotreba - jer znanje može biti iznad svega i "ove bare koju imamo".

Pogledajte snimak kompletne emisije.