Piše: ŽELJKO IVANKOVIĆ

Sva djetinje smiješna patetika fraza o Povelji Kulina bana kao o rodnom listu BiH ili Zavnobihu kao rođendanu države, a onda o datumu obnavljanja državnosti možda je i učinkovita u predškolskom odgoju i ”pionirskoj” učeničkoj dobi, ali jedva više da ima igdje drugdje ikakav smisao.

Čak ni na tzv. ”patriotskim” medijima potpuno upregnutim u proizvodnju najjeftinijeg političkog imaginarija, gdje se sugestivno anketiraju ljudi po ulicama bh. gradova, a sve u vlastitoj i nezavisno (vole to misliti za sebe!) skrojenoj patetici, a da bi dobili što više potvrdnih odgovora o tim velikim datumima, njihovoj simboličkoj važnosti i implicitnoj osudi onih koji u nekim drugim dijelovima ne slave taj praznik.

Nije to nimalo drukčije od istog tog medijskog ”nagovaranja” novog gradonačelnika Banje Luke da prizna genocid u Srebrenici i prihvati presude suda u Haagu, nimalo drukčije nego nagovaranje ravnozemljaša da priznaju da je zemlja okrugla ili antikovidaša da je korona nešto stvarno, da nije svjetska zavjera protiv njih, i da je stvarno nešto najgore što nam se dogodilo u godini 2020.

Dakako, ne zanimaju me (odavno!) ni sekunde oni koji ne slave ili nemaju što slaviti u nekom od tih dana. Ni oni koji nešto (presude suda u Haagu, npr.) ne bi priznali ni da ih na najgore muke stavite.

Ponajmanje nakon svih tih desetljeća ponavljanja svojih mantra, kojima tobože čuvaju ili potvrđuju nacionalni identitet, a ustvari, ušuškani u topli vonj stada, prikrivaju strah od drugog i drukčijeg.

Ne zanimaju me ni stoga što oni koji ih uporno (istom frazeološkom mantrom) osuđuju nisu uspjeli smisliti ništa pametno već tolike godine.

Doduše, zašto bi čovjek od televizijskog novinara očekivao kreativnost, inventivnost bilo da govore o pandemiji, izborima ili sportskim rezultatima naših sportaša?

Ne, ne očekujem inventivnost ni od političkih negatora ni od afirmatora neke (anti)patriotske manifestacije. Sve same nemušte fraze nemuštog jezika…

Ipak, da će mi oni koji sebe zovu probosanske, patriotske ili kako se sve ne zovu, snage tako brzo ogaditi svaki od tih datuma, ne bih se usudio kladiti ni 1992. kad sam glasao za nezavisnost BiH, ni nakon Daytona kad sam u tu zemlju ponovno povjerovao, niti…

Ali, eto, oni su u stanju sve pokvariti. (Ne znaju napraviti ni obični kalkulator, ali znaju pokvariti i srp, pa čak i – čekić!). Glupošću, primitivizmom, bahatošću, apsolutnom nekompetencijom, svim onim što vide samo kod ”druge strane”.

Jer, isti je to tip ljudi, samo s različitim ”matematskim predznakom”, koji stoji pred švedskim stolom i uzima sve ono i samo ono što se njima dopada, pa i to samo na krajnje reduciran, etno-konfesionalan, a bit će krajnje utilitaran način.

Evo, gledam ih kako slave ”rođendan Republike” oni koji istovremeno najviše vole ”zemljicu Bosnu” tvrdeći da je stara tisućljeća, kao i Bosnu kad je bila od Zadra do Herceg Novog, i onu koja ima ljiljane u grbu, i onu kojoj je te ljiljane pogazio Mehmed Osvajač, i onu od koje im je draža Naša Majka Turska i onu čiju državnost partizani ”obnavljaju” u Mrkonjić Gradu…

Pa onda jedan sat slave tisućgodišnju državnost Bosne, drugi sat polažu cvijeće pred Vječnom vatrom, treći se sat klanjaju na Alijinom grobu, četvrti sat pjevaju ”Zemljo moja”, a svaki put jedino i samo misle samo na svoju Bosnu (dakako bez Huma i svih drugih krajeva koji se danas zovu Bosne i Hercegovina!), u kojoj, po njihovu receptu, može biti mjesta i ima mjesta i za kršćanske bosanske banove i kraljeve kao i za one koji su uništili kršćansku srednjovjekovnu Bosnu, ali i za petokraku koja je uništila velikosrpske i velikohrvatske pretenzije kao i muslimanski begovat u njoj, kako to reče Džemal Bijedić…

I onda, u taj ili takav neki dan, dođu ti novi ideološki opsjenari, posjednici i propovjednici istine o BiH i sve to zbućkaju u bosanski lonac kiča, jeftinog patriotizma, medijskih kalambura, psovanja drugih vjerovanja ili nevjerovanja i manipuliranja poviješću o kojoj malo što ili ništa ne znaju, kao uostalom ni o mitologiji koju njihovi mit-majstori kušaju prodati u jeftinoj patriotskoj čorbi kakva se obično jede kad se oko vojničkih kazana okupe zajapurene patriotske mase… kojima se, na Bobovcu, primjerice, pričaju bajke kako ne bi bilo Zavnobihovske deklaracije da nije bilo Kulina bana i ljiljana kralja Tvrtka i slične gluposti.

A za sve godine od Daytona do danas, ti i takvi, nisu bili u stanju asfaltirati ni kilometar puta do tog istog Bobovca, godinama nisu bili u stanju očistiti grobnice bosanskih kraljeva od ovčijih brabonjaka i manje su za taj simbol Kraljevstva i Bosne dali od, primjerice, hrvatske vlade i njezinih fondova za pomoć bh.

Hrvatima u BiH, jer njih se srednjovjekovna povijest BiH, Zemaljski muzej BiH ili Muzej ratnog djetinjstva manje tiču od Muzeja Alije Izetbegovića.

Dakle, da ne bude zabune, Đedo Kecmanović & comp. te su daleke ratne godine u nekakvoj bosanskoj vukojebini (zavnobihovskoj ili avnojskoj) možda i mislili na (ne)mogućnost kontinuiteta između Kraljevine Karađorđevića i nove Titove, komunističke vlasti i kako preveslati zapadne saveznike i pripustiti, a ne pustiti u vlast Ivana Šubašića, ali da se bave srednjovjekovnim banovima ili kraljevima, Kulinom banom ili Kotromanićima, anžuvinskim ljiljanima, jedva da bi im i u bunilu zimske prehlade na um palo.

Posebna su priča sve te tzv. deklaracije i povelje (najčešće se spominju Ahdnama i Zavnobihovski proglas) izdane u vrućici pobjeda i njihovo praktično nevaženje već treći dan nakon pobjede kad pobjednici počinju provoditi pobjedničku ili revolucionarnu pravdu što odsijecanjem glave kralju, što punjenjem zatvora onima koji se drznu samo podsjetiti da je BiH ni, ni, ni nego i, i, i…

Pa, nismo mi te deklaracije, reći će nova vlast, pisali za nas nego za Churchilla… I što se, pobogu, držite zakona, kao pijan plota…

Pitamo li se, barem u ovim i ovakvim trenucima, vole li ovu zemlju više/manje oni koji negiraju neki od tih ”velikih datuma naše povijesti” od onih koji te datume slave gušeći se šupljim patriotizmom, a sve ostale dane temeljito, zajedno sa svojom ”ne-vjerničkom subraćom”, ekonomski (u milijardama) i politički (ustima punim ispraznih nacionalno-vjerskih fraza) destruiraju ovu zemlju, ubijajući njoj i njezinim građanima svaku nadu u mogućnost najobičnije vladavine prava, ljudskog dostojanstva ili socijalne pravde, kakve žive prosječni Europljani.

Bez toga, kao i ovogodišnje ili prošlogodišnje, svako podsjećanje na Zavnobih, bih će više jeftina ”bih / ne bih” smiješna igrica demokracije i nacionalnog kiča opslužena servilnim medijima s jedne ili druge strane stvarne granice duboko podijeljenog, i sve podijeljenijeg bosanskohercegovačkog društva.

(Prenosimo s portala Autograf)