Javnost je očekivala konkretne odgovore, ali uprkos današnjem saopćenju, nismo ih dobili. U nemuštom komentaru iz Dodikovog kabineta istaknuto je da ikona „nije ukradena i spada u red porodičnih osveštanih ikona“.

"Salve izmišljotina i neistina uslijedile su nakon pogrešne početne medijske prezentacije da je riječ o ikoni koja je dio kulturne baštine i nacionalno blago, što nigdje nije ustanovljeno. To potvrđuje i činjenica da ni sedam dana nakon uručenja poklona nema potvrde da se ikona nalazi na listama nestalih ikona, niti da je ko potražuje, ili da je dio bilo čije kulturne baštine, ali uprkos tome širenje neistina u javnosti se nastavlja", istaknuli su iz kabineta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Iz kabineta su naglasili da poklonjena ikona ''ima svoju tržišnu vrijednost, ali njena vrijednost se, prije svega, ogleda u tome što je riječ o osveštanoj pravoslavnoj ikoni velikog sveca, što je svakom hrišćaninu veoma poznato''.

Iz kabineta su još poručili i da su „u javnosti izneseni brojni netačni navodi i lažne optužbe od pojedinih medija, takozvanih eksperata, visokih zvaničnika BiH, pa čak i pojedinaca iz Republike Srpske“.

Propustili su iz Dodikovog kabineta dati osvrt na saopćenje Ministarstva kulture Ukrajine u kojem se ističe da pečat na ikoni indicira na „vlasništvo Ukrajine“, odnosno da je pečat Regionalne komisije za zaštitu spomenika materijalnog dobra i prirode u Odessi, koja je ustanovljena 1926. godine u Historijskom i Arheološkom muzeju ovog grada.

„Ministarstvo, također, priprema niz pisama agencijama za provođenje zakona, Službi sigurnosti Ukrajine, Nacionalnoj policiji i Službi sigurnosti Ukrajine, tražeći poduzimanje mjera odgovora iz svoje nadležnosti. Potrebno je utvrditi lanac kretanja i vrijeme kretanja ove ikone sa područja Ukrajine i njenog ulaska na teritoriju Bosne i Hercegovine“, saopćili su jučer iz ukrajinskog Ministarstva kulture.

Iz kabineta Milorada Dodika tvrde i da su izneseni brojni netačni navodi i lažne optužbe „takozvanih eksperata“. Nadamo se da pri tome ne misle na Nikolu Kusovca, koji je upravo (po narudžbi) za Srpsku novinsku agenciju poručio kako su „budalaštine“ tvrdnje da se radi o kulturnom dobru Ukrajine i da je ikona „umetnički gledano, beznačajna, a tržišno vrlo skromna, i to zbog okova koji je od srebra“ te da zbog „vrlo rđave izrade, nema veliku vrednost“.

"Ko dobije 150 do 200 eura za nju, to je savršeni trgovac", rekao je Kusovac.

Ovim porukama Kusovac je uvrijedio i samog Dodika, jer sugeriše da je ruskom šefu diplomatije poklonio umjetnički beznačajnu i tržišno skromnu ikonu. No, ono što je još značajnije jeste da su ove tvrnje Kusovca bile osnov na kojem su u Dodikovom kabinetu bazirali današnje saopćenje. Naime, i Kusovac smatra da ikona „nije bogoslužbena, već privatna, koja se proizvodila u velikim tiražima i prodavala za nekoliko rubalja“.

No, o kakvom se ekspertu radi u slučaju Nikole Kusovca, na čijem mišljenju baziraju svoje stavove u kabinetu člana Predsjedništva BiH, najbolje potvrđuje jučerašnje pisanje „Slobodne Bosne“, u kojem smo ponovili informacije srbijanskih medija da je Kusovac ranije bio predmet istraga Tužilaštva, jer je za falsificirarane slike davao potvrde da su prave i time falsifikovao službene isprave.

Kusovac je, također, saslušan u Prvom osnovnom sudu u Beogradu po zamolnici Višeg tužilaštva u Munchenu (Njemačka) koje je protiv njega podiglo optužnicu zbog krivičnog djela prevare.

“Prema saznanjima našeg lista, nemačko tužilaštvo Kusovca, Stojića i Šaronjića tereti da su jednoj galeriji u Minhenu predali veći broj falsifikovanih slika i crteža iz doba zenitizma, za koje je naš poznati istoričar umetnosti kazao da su originali. Reč je o slikama nastalim između dva svetska rata, a među njima su dela poznatih autora Mihajla Petrova, američkog slikara Luisa Lozovika i drugih”, pisala je beogradska “Politika” 2018. godine.

(S. B.)