Razlozi podnošenja zahtjeva odnose se na to da nečiji imovinski status ne može biti temelj za utvrđivanje bilo čijih prava i temeljnih sloboda, što nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i međunarodnim konvencijama koje su sastavni dio Ustava, kao što je Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i čak 15 međunarodnih konvencija koje su dio Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine.

U takvom ambijentu, u kojem nečiji imovinski status predstavlja temelj za davanje prava na prebivalište, izrazito je diskriminatoran i stvara mogućnosti da gubitkom prebivališta veliki broj građana Bosne i Hercegovine ostane bez drugih prava koja proizlaze iz prijave prebivališta, kao što je pravo na rad, obrazovanje, zdravstveno i socijalno osiguranje i niz drugih prava.

“Petogodišnjom primjenom spornih odredbi Zakona o prebivalištu i boravištu Bosne i Hercegovine došlo se do saznanja da bi veliki broj građana, čiji broj se može mjeriti stotinama hiljada, izgubio ranije stečeno pravo na prebivalište, a time i svoj pravni subjektivitet unutar pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je nedopustivo. Iz tih razloga, ovaj zahtjev za ocjenu ustavnosti/usklađenosti s Ustavom Bosne i Hercegovine potpuno je drugačiji od onog koji je bio predmetom razmatranja na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine iz 2015. godine, odnosno ovo je potpuno novi zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o prebivalištu i boravištu Bosne i Hercegovine, s drugačijim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem. Želim vjerovati kako će se Ustavni sud Bosne i Hercegovine pokazati kao institucija koja štiti ljudska prava i temeljne slobode i neće dozvoliti da se nastavi primjena spornih odredbi zakona, kojim se mogu oduzimati ranije stečena prava”, izjavio je Komšić.

(N1)