Naša današnja priča vraća nas u davne pedesete godine prošlog stoljeća, u vrijeme osnivanja jedne od najvećih i najznačajnih kompanija u Bosni i Hercegovini.

Kompanija "Soko" bila je jugoslavenski proizvođač aviona sa sjedištem u Mostaru. Ta je kompanija zaslužna za proizvodnju vojnih aviona za jugoslavensku ratnu avjaciju.

"Soko" je stvoren tokom 1950. godine preseljenjem fabrike aviona kompanije "Ikarus" iz Zemuna, službeno osnovano kao "Preduzeće Soko", a ubrzo nakon toga preimenovat će se u "Soko vazduhoplovna industrija, RO Vazduhoplovstvo".

Njezin prvi direktor bio je pukovnik Jugoslavenske narodne armije Ivan Sert. Osim aviona, "Soko" je po licenci proizvodio i helikoptere. Smješten u blizini Mostara, uglavnom je koristio mostarsku zračnu luku za probne letove.

Do osamdesetih, "Soko" je radio na projektu "Novi avion", namijenjenom razvoju autohtonog, nadzvučnog višenamjenskog lovca četvrte generacije, koji će omogućiti snabdijevanje jugoslavenske ratne avijacije modernim lovcima domaće izrade. Planirano je da proizvodnja počne oko 1991; međutim, izbijanje rata i donošenje međunarodnog embarga na oružje uzrok su otkazivanje projekta.

Tokom ranih 1990-ih, tvornica je potpuno prestala s proizvodnjom aviona. Postrojenja su djelimično rastavljena i premještena u Srbiju, gdje su usklađena s avioindustrijom "Utva" u Pančevu, koja je već blisko sarađivala sa "Sokolom" u proizvodnji aviona Orao i Super Galeb.

Tokom ranih 50-ih godina, kompanija je proizvela trenažni avion Soko 522 te pružala podršku održavanju jugoslavenske ratne avijacije.

Tokom 1957. godine, jugoslavenski VTI (Vazduhoplovno-tehnički institut) započeo je projektne radove na onome što će kasnije postati Soko G-2 Galeb. Glavna svrha njegovog razvoja bila je proizvesti domaću zamjenu za američku verziju modela Lockheed T-33 Shooting Star, koji je u to vrijeme bio najčešće korišten mlazni trenažni avion u upotrebi jugoslavenske ratne avijacije.

Galeb je razvijen kao zajednički napor između Jugoslavije i Ujedinjenog Kraljevstva, uz podršku britanskog proizvođača motora "Rolls-Royce Limited", čiji je turbomlazni motor Armstrong Siddeley Viper odabran za pogon tipa.

Tokom 1964., započela je proizvodnja Galeba, što ga je učinilo prvim autohtono razvijenim mlaznim avionom koji je ušao u masovnu proizvodnju u Jugoslaviji.

Osim na domaćem terenu, Galeb se izvozio i u Libiju, gdje je bio okosnica libijske ratne avijacije, a sve do 2002. godine Libija je posjedovala ukupno 80 aviona proizvedenih u Mostaru.

Dana 20. maja 1971. rumunska i jugoslavenska vlada potpisale su sporazum o formiranju "YuRoma", zajedničkog istraživačkog i razvojnog poduhvata dviju nacija. Serijska proizvodnja modela J-22 izvedena je u pogonu "Sokola" u Mostaru, a proizvodnja je zaustavljena 1992. godine, kada je tvornica teško oštećena ratnim razaranjima.

Drugi program započet tokom 1970-ih rezultirao bi razvojem G-4 Super Galeba, zamišljenog kao zamjena za postojeći G-2 Galeb. Sredinom 1980-ih, pokrenut je program "Novi avion" s ciljem povećanja političke neovisnosti Jugoslavije tako što je postao samodostatan u proizvodnji vojne opreme.

Avion je trebao biti korišten kao zamjena za flotu jugoslavenske ratne avijacije od oko 120 modela MiG-21.

Razvoj je bio prepoznati prioritetni program Jugoslavenske narodne armije i djelomično ga je finansirala nacionalna vlada iz općih fondova za istraživanje i razvoj i modernizaciju, a dijelom ga je osiguravala industrija. Novi avion trebao je biti prvi nadzvučni avion Jugoslavije.

Tokom 1970-ih i 1980-ih "Soko" je bio uključen u razna partnerstva. Uz saradnju s "Avioane Craiovom" na J-22 Orao / IAR-93, "Soko" je, također, sarađivao sa "Sikorskyjem", "Westlandom" i "Aérospatialeom" u proizvodnji različitih helikoptera po licenci.

Tokom postojanja kompanije, djelatnosti proizvodnje aviona bile su uglavnom namijenjene zadovoljavanju potreba jugoslavenske ratne avijacije, ali opcija izvoza aviona također je bila mogućnost. J-1 Jastreb izvezeni su u Libiju i Zambiju. G-2 Galeb izvezen je u Libiju, Zair i Zambiju.

Šest Super Galeba izvezeno je u Burmu, dok je početak rata na našim prostorima zaustavio proizvodnju i narudžbe za G-4 Super Galeb za Maleziju, Singapur i Indoneziju.

Između svog osnutka 1950. i početka 1990-ih, "Soko" je kontinuirano proizvodio seriju originalnih aviona koje je projektirao Zrakoplovno-tehnički institut, od kojih je posljednji bio G-4 Super Galeb.

Impresivan je popis aviona i helikoptera proizvedenih u Sokolu:

- Soko 522 (1955., u početku izgrađen u Ikarusu)

- Soko S-55 (helikopter s licencom)

- Soko J-20 Kraguj (1964.)

- Soko J-21 Jastreb (1967.)

- Soko J-22 Orao (1978)

- Soko G-2 Galeb (1965)

- Soko G-4 Super Galeb (1983.)

- Soko Gazelle (helikopter izgrađen s licencom)

- Novi avion (projekt).

(SB)